Vedrije nego na kraju jeseni, ali...
Један од оних који су освежили Звездину крв: леви бек Филип Младеновић (Фото И. Милутиновић)
Crvena zvezda sada i doskora? Pod utiscima sumornog završetka jesenjeg dela fudbalske sezone ovaj sadašnji tim je pun vedrih boja.
Međutim, s ocenama, čak i za tromesečje, ne treba žuriti. Da uporedimo učinak ovog tima s onim prethodnim.
Prošle godine u ovo vreme, s Prosinečkim koji samo što je postavljen za trenera, „crveno-beli” su u prva četiri prolećna kola osvojili, kao i sada, svih 12 bodova.
Pobedili su kod kuće Smederevo s 1:0 i Inđiju s 3:1, u gostima Jagodinu s 2:0, pa na svom stadionu BSK s 4:1. Posle toga su usledile još četiri uzastopne pobede (u Ivanjici 2:0, kod kuće s Čukaričkim 4:0, u gostima s Metalcem 1:0 i u Beogradu protiv Slobode 5:1).
Jesenji deo su „crveno-beli” počeli loše – porazom u Subotici (2:0), a onda su zaređali s uspesima (Javor 2:0, u Smederevu 1:0, BSK 2:0, u Čačku 3:0, u Kuli 1:0).
Sadašnji početak podseća na prošlogodišnji – Zvezda ide iz pobede u pobedu: Spartak 1:0, u Ivanjici 3:1, Smederevo 4:0 i u Borči 4:1.
Prosinečki, koji je zimus zbog više sile obavljao i ulogu sportskog direktora, doveo je dosta pojačanja. Bila je neophodna sveža krv da se razdrma tim, koji je pod teretom neuspeha počeo da biva beskrvan.
Izuzev utakmice protiv Subotičana u ostalima je Zvezda, čak i kad joj rezultat nije odgovarao (Javor je poveo na samom početku utakmice, a BSK je vrlo brzo izjednačio) znala šta hoće. I kako je vreme odmicalo ona je sve više gospodarila na terenu.
Na poslednje dve utakmice je dala tri gola u drugom poluvremenu, pri čemu suparnik gotovo da nije prešao na njenu polovinu. Uočljivo je, dakle, da joj ide sve bolje.
Ipak, uz dužno poštovanje svim ekipama, o njenoj pravoj vrednosti može da se govori tek posle okršaja s Partizanom.
„Crno-beli” su jedini u našoj zemlji koji u svaki meč ulaze s istim opterećenjem kao i Crvena zvezda, moraju da se bore do poslednjeg daha i, za razliku od drugih, nemaju pravo da se predaju kad kola krenu nizbrdo.
Smederevo i BSK su, na primer, kako-tako odolevali dok nisu primili drugi gol, a onda, gotovo već u sledećem napadu, i treći, posle čega se pitanje pobednika više nije postavljalo. U međusobnim okršajima Zvezde i Partizana gol je poput suvog zlata, ali nije mač koji ubija želju za pobedom kod onoga čija se mreža zatresla.
Šta je pokazao Zvezdin kadar koji će izići prekosutra, u prvoj polufinalnoj utakmici Kupa Srbije, Partizanu na megdan?
Prvo, Prosinečki od pre godinu dana i sad nije isti trener. Onda je bio početnik, možda i sa nekim naivnim očekivanjima kao što je bilo da će Crvena zvezda igrati kao Barselona. Sada su „crveno-beli” nešto raznovrsniji nego tada.
Ima mogućnosti da jednom izmenom promeni uloge nekolicini igrača. U Borči je, recimo, u poluvremenu ostavio veznog igrača Kadua, a ubacio napadača Kasalicu, s tim što je Lazović prešao u srednji red, a Mirić na njegovo mesto. Kasnije je izvukao Mirića, Lazović se vratio u napad, a Dimitrijević je ušao da bude „poslovođa”.
Kod odbrane se, međutim, još primećuje manja ili veća nesigurnost. Od poslednja tri protivnika „crveno-beli” su bili psihofizički spremniji, pa se u drugom poluvremenu igralo, tako reći, samo pred tuđim golom, tako da Zvezdina zadnja linija i nije bila na većim iskušenjima. Razume se, ne može se očekivati da će i Partizan biti tako miran u napadu.
U svakom slučaju, poboljšanje u Zvezdinoj igri ili barem njegov nagoveštaj se primećuje. To ne znači i da je rad završen. Naročito ako se razmišlja o tome koliko još treba da se poboljša igra da se Zvezda iz Evrope ne bi vratila dok još traje sezona letovanja.