Srba Ilić: Srbija prekršila dogovor
Спор на високом нивоу: Срба Илић са потпредседником САД Џо Бајденом
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington – Spor Srbe Ilića, kupca „Putnika” i „Srbijaturista” i Agencije za privatizaciju, koji je prema nedavnim vestima izgledao kao konačno rešen, ponovo se vraća na početak, tvrdi ovaj biznismen srpskog prekla iz Los Anđelesa.
U telefonskom razgovoru sa dopisnikom „Politike”, Ilić kaže da je zahtev Agencije, podnet Vrhovnom kasacionom sudu za reviziju arbitraže u slučaju „Putnika”, poništavanje svih nedavno postignutih dogovora i obećanja, kao i ignorisanje Zaključka Vlade Srbije od od 19. januara ove godine, povodom odluke Međunarodnog arbitražnog suda u sporu Ilićeve kompanije „Junivorld holding limitid” i Agencije.
U tom zaključku se izričito naglašava da se vlada saglasila da je neophodno da Agencija za privatizaciju bez odlaganja obustavi sve započete postupke protiv „Junivorlda”, dok je Ilić sa svoje strane obavezan da dostavi izjavu kojom odustaje od svih postojećih i budućih zahteva prema Američkoj agenciji za osiguranje privatnih investicija (OPIK).
Ilićeva žalba OPIK-u zbog poništavanja njegovih ugovora o kupovini „Putnika” i „Srbijaturista” i neizvršavanja odluka međunarodne arbitraže u njegovu korist, bila je povod da ova agencija američke vlade Srbiju stavi na svoju crnu listu, kao zemlju koja je rizična za investicije, zbog čega su tamo na čekanju zahtevi za osiguranje ulaganja u Srbiju od oko 600 miliona dolara.
Ovaj spor je podignut i na najviši nivo u odnosima SAD i Srbije: prilikom posete državne sekretarke Hilari Klinton Beogradu u oktobru 2010, ona je sastanak sa premijerom Mirkom Cvetkovićem počela razgovorom upravo o ovom problemu. Ilić kaže da je premijer tada obećao da će Srbija bezuslovno poštovati sve odluke međunarodne arbitraže, kao i da je to obećanje potom potvrdio u pismu koje je poslao američkoj ambasadorki u Beogradu Meri Vorlik.
O ovome je razgovarano i u Vašingtonu prilikom posete ministra za trgovinu i regionalni razvoj Nebojše Ćirića prošlog decembra, kada je u pratnji njegove delegacije bila i ambasadorka Vorlik.
Ministar Ćirić se tada u Čikagu sastao i sa Srbom Ilićem, posle čega je usledilo „popuštanje zategnutosti”, a krajnji rezultat je bilo potpisivanje aneksa ugovora o „Srbija turistu” 27. januara ove godine.
Tim aneksom Agencija za privatizaciju je priznala odluku Međunarodnog arbitražnog suda u korist Ilića. Osnovni ugovor o kupovini ovog preduzeća je time ostao na snazi i potvrđeno je da je kupac izvršio sve obaveze investiranja koje su bile predviđene.
U posebnom članu Aneksa se kaže da se kupac i Agencija „obavezuju da ubuduće neće osporavati i da će izvršavati konačne arbitražne odluke donete u bilo kojem eventualnom sporu među njima”.
Ilić navodi da Agencija za privatizaciju sada ne prihvata da se januarski sporazum odnosi i na „Putnik”, a zahtev Vrhovnom kasacionom sudu tumači kao manevar da se blokiraju i zaplene sve njegove pare koje ima na računima u Srbiji, čime bi bio sprečen da ispuni svoju obavezu dodatnog investiranja u „Srbijaturist”, a što bi onda bila osnova da se ugovor ponovo raskine.
„Taj plan nije nikakva tajna i advokati Agencije o tome otvoreno govore”, napisao je Ilić u prekjuče poslatom pismu ministru Ćiriću, čije su kopije adresirane i na Agenciju za privatizaciju i na američku ambasadu u Beogradu.
Ilić je tim povodom pisao i direktorki OPIK-a Elizabet Litlfild iznevši da Srbija ponovo ne poštuje postignute dogovore.
„Ne želim da budem smetnja novim američkim investicijama u Srbiju i zbog toga sam načinio dosta ustupaka, prihvatio sam nagodbu, ali ne mogu da se pomirim sa novom hajkom na mene koja će Srbiju ipak dosta da košta”, rekao nam je Ilić, pominjući i po njemu čudnu činjenicu da je posle dogovora sa Agencijom za privatizaciju protiv njega u Nišu podignuta krivična prijava zbog „zloupotrebe službenog položaja” i izdat nalog za hapšenje, zbog čega ne može da dođe u Srbiju.
„Ponovo bi hteli sve da mi konfiskuju, a ja ne želim da im to omogućim”, zaključio je uz napomenu da se njegova dobra namera kada je odlučio da investira u Srbiji – da to pored isplativo uloženih para bude i podsticaj drugim američkim biznismenima – pretvorila u njegov „najgori poslovni potez”.