Igrači baronese Batševe

Za selektore Bitefa savremena igra već dugo je znatno više od festivalskog začina. Ples mnogih umetnika i trupa od imena Beograđani su videli upravo zahvaljujući njima. Za ovogodišnji, 41. festival Jovan Ćirilov već je publici najavio jednog izuzetnog gosta: kompaniju "Batševa" iz Tel Aviva i njihovu predstavu "Tri", u koreografiji Ohada Naharina koji je već dugo "prvo lice" ove čuvene igračke trupe.


Istorija "Batševe" ipak je malo duža. Umetničke temelje trupi postavila je 1964. godine velika Marta Grejam, američka koreografkinja, ali od svega toga verovatno nikad ne bi bilo ništa bez nesebične pomoći bogate baronese Batševe de Rotšild (1914–1999) i njene ogromne ljubavi za igru. Pripadnica čuvene porodice, rođena u Francuskoj, u Parizu i Njujorku studirala je biologiju, u Americi i igru, i postala je vatreni poštovalac umetnosti Marte Grejam sa kojom će osnovati "Batševu", "svoju" trupu u Izraelu.

Četiri godine kasnije baronesa koja je volela igru tamo će pokrenuti i kompaniju Bat-Dor. Ukratko, ona je u Izraelu bila na glasu kao veliki filantrop. Ipak, njen najveći "spomenik" ostaje Batševa i ples njenih igrača, danas vrhunskih reprezentanata izraelske kulture u svetu.

Osim Marte Grejam, za više od pola veka postojanja pečat kompaniji davala su i druga zvučna imena iz sveta koreografa: Džerom Robins, Glen Tetli, Džon Kranko, Jirži Kilijan, Vim Vandekejbus, Anđelin Preljocaj, Vilijem Forsajt... Ali, kao što rekosmo na početku, već niz godina... Batševa – to je Ohad Naharin. Sin doktora psihologije (ali i glumca) i profesorke igre, mali Ohad učio je muziku a ples tek u svojoj 22. godini. Iz studija Batševe on će se preseliti u Njujork. Uči u školi Marte Grejam, zatim na Džulijardu, posle i kod Morisa Bežara uz koga će osetiti impuls da i sam kreira balete. Danas su na repertoaru "Batševe" uglavnom Naharinove koreografije: "Anafaza", "Telofaza", Deca Dance (2000. za proslavu deset godina na mestu umetničkog direktora trupe), "Naharinov virus" (inspirisan komadom "Vređajući publiku" Petera Handkea), "Mamut", "Tri"...

Trupa godišnje ima oko dvesta predstava, što u Izraelu što na čestim gostovanjima po svim mogućim svetskim meridijanima. Desilo se, eto, da do ovog, našeg, dosad nisu svraćali. Lane je, doduše, Treći beogradski festival igre zatvorio u "Sava centru" čuveni holandski NDT(2), pa je preko njih naša publika mogla da upozna koreografa Naharina, njegov osobeni jezik tela u izvanrednoj kreaciji "Minus 16".

Predstava "Tri" koju ćemo gledati na narednom Bitefu, na scenu dovodi 17 igrača koji plešu na zvuke najrazličitije muzike – od J. S. Baha do Bič Bojsa. Muzičko izobilje, i inače, karakteriše opus Ohada Naharina. Postoji, međutim, i ona tišina između nota; za ovog umetnika i te kako inspirativna. Jednom je izjavio: "Tišina je divno mesto za pokret".