Škola opasna po život

03. 02. 2007. 19:20

Кров прокишњава, а инсталације су неисправне

Dok se odrasli u smenjuju stavljajući lavore i kadice, trudeći se da skupe vodu koja kaplje sa zida i curi niz sijalična grla, deca se upozoravaju da oprezno zaobilaze zabranjena mesta u zgradi. Na kritičnim mestima je isključena struja.

To je svakodnevica iz Osnovne škole "Vuk Karadžić" u Lebanu. Direktorka škole Lena Đorđević apelovala je juče da se "dramatično stanje u školi što pre sanira".

– Ne treba ni da budem direktor škole ako je bezbednost đaka i nastavnika ugrožena – rekla je Đorđevićeva, ukazujući da je više od 40 odsto instalacija u školskoj zgradi uništeno zbog prokišnjavanja ravnog krova zgrade. 

– Strašno je, bez preterivanja. Sanitarna i građevinska inspekcija zabranile su upotrebu školske trpezarije i kuhinje. Zatvoreni su i glavni hol, nastavnička kancelarija, medijateka sa bibliotekom, zbog mogućnosti – strujnog udara! Škola ima urađen projekat za krovnu konstrukciju i lokalna samouprava se trudi da reši problem. Za popravku krovne konstrukcije potrebno je više od 15 miliona dinara. Obratili smo se Ministarstvu prosvete, primio me je i ministar Vuksanović u avgustu prošle godine – kaže direktorka.

Ona tvrdi da joj je ministar Vuksanović obećao da će rešiti problem i upozorava da se, i pored činjenice da je trideset odsto od ukupne površine školske zgrade rešenjem građevinske i sanitarne inspekcije zatvoreno, nastava ipak odvija.

– Oko 900 đaka stalno upozoravajmo na potencijalnu opasnost. Roditelji su nas s pravom obavestili da će prestati da šalju decu u školu. Pitaju zašto učenici kupuju hranu u kioscima i to pored regionalne saobraćajnice, umesto da se hrane u svojoj trpezariji. Ali, kako to da učine, kad je i to opasno po život – pita direktorka. 

Opasnost od strujnog udara nije jedina nevolja ove škole na jugu Srbije. U centralnoj školskoj zgradi, postoje sanitarne prostorije, ali, deca vrlo teško koriste ve-ce šolje.

– Imamo nalog od sanitarne inspekcije da uvedemo čučavce i trenutno se radi projekat sređivanja sanitarnih prostorija – kaže Đorđevićeva.

Što se tiče osam izdvojenih odeljenja ove škole, u staroj zgradi u Šumanu postoji sanitarni čvor, ali, u očajnom je stanju.

– U jednom od izdvojenih odeljenja u selu Štulac postoje dva sanitarna čvora, ali, tamo, opet – nema vode! U pet izdvojenih odeljenja nemamo sanitarne čvorove i deca koriste poljske ve-cee – kaže direktorka.

Mlađan Đorđević, zamenik direktora Narodne kancelarije, koja je pokrenula akciju da sve škole u Srbiji dobiju toalete, podseća da je

katastrofalno stanje u mnogim školskim objektima po selima koje su podignute dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka.

– Stanje u njima se nije promenilo. Osim što se drastično smanjio broj dece. Iste su klupe, iste su mape. Čak su ’na snazi’ u mnogim školama – mape FNRJ. I globusi su iz tog doba, kao i školski inventar. U nekim školama nije izmenjeno baš ništa. Ti mali, siromašni gradovi, sela i škole su zaboravljeni i od lokalnih i od velikih političara. Ali, i od nekih direktora škola. Samo meštani i učitelji brinu o njima.

Posebno je loše stanje sanitarnih čvorova i osnovnih higijenskih uslova u zgradama u kojima deca pohađaju nastavu.

– Na osnovu ankete, od 540 škola u 139 opština, sa 2.817 izdvojenih odeljenja saznali smo da je od tog broja – čak 1.327 izdvojenih odeljenja bez mokrog čvora! Tamo deca koriste poljske toalete, koji izgledaju zaista jadno – napominje Đorđević.