U prestonici od BIP-a samo pena
БИП-ови билборди ипак нису сасвим нестали (Фото З. Анастасијевић)
Agonija „Beogradske industrije piva” prolazi, ali BIP je još daleko od zelene grane. Od kako je 2010. država raskinula ugovor o privatizaciji sa litvansko-švedskim konzorcijumom – koji je 2007. kupio preduzeće – i imenovala privremenog zastupnika kapitala, račun firme je odblokiran, proizvodnja podmiruje elementarna potraživanja, a čeka plan za restrukturisanje. Još se vodi borba sa nasleđem bivših vlasnika – desetkovanim pogonima, štetnim ugovorima i krčmljenjem imovine. Udarno tržište BIP-a odavno nije Beograd, već unutrašnjost, kaže Milivoje Draganić, generalni direktor.
Kada su 2007. kupili BIP, Litvanci i Šveđani najavljivali su izgradnju nove fabrike vredne 40 miliona evra, ubeđivali su da je povećana prodaja, obezbeđen izvoz u SAD i EU… Uprkos tim bajkama, proizvodnja je srozana na „bazu” kod „Mostara”, zatvoreni su pogoni u Čačku i Leskovcu, kao i „Dunavgrad” u Krnjači, pa je nestala linija kašastih sokova.
Strani vlasnici oskrnavili su i čuveni žig BIP-a, jer su ga založili za kredit od 1,1 milion evra. Banka je kasnije potraživanja prodala kompaniji sa Novog Zelanda. Protiv tadašnjeg direktora BIP-a, kaže Draganić, podneta je krivična prijava, jer je potpis stavio „bez znanja Upravnog odbora”. Dok sud ne kaže svoje, ugovor je van snage.
Ostali su i dugovi jer je firma dospela u minus i blokadu računa. Gubitak iz 2009. od oko 790 miliona dinara smanjen je u 2010. na oko 650 miliona.
BIP-ovu paletu danas čini 12 proizvoda, koji zauzimaju oko pet odsto tržišta, za razliku od vremena SFRJ kada su imali 26 procenata. Sadašnji godišnji učinak od 300.000 hektolitara, uz 100.000 hektolitara sokova, „isplaćuje” obaveze prema dobavljačima i državi i zarade za 540 zaposlenih – oko 40.000 dinara u proseku.
Višak čini 70 „radnika” u zamandaljenoj fabrici u Čačku, ali BIP nema novca za socijalne programe. Preduzeće je u restrukturisanju i ne može da dobije kredit, što se odrazilo i na marketing. BIP-ovi bilbordi ipak nisu sasvim nestali – slogan nove kampanje je „Ponovo u igri”.
– Postali smo i sponzor Fudbalskog saveza Beograda i svih liga FSB-a. Procena je da svaki od tih fudbalskih klubova okuplja posredno oko 500 ljudi – ističe Draganić.
Restrukturisanje će trajati dok se ne nađe strateški partner ili novi kupac, a sada je prioritet stabilizacija proizvodnje i prisutnost na tržištu.
– BIP ima perspektivu, nije zaboravljen, ne zaostaje kvalitetom, ali fale pare – zaključuje Draganić.
----------------------------------------------
Autogolovi bivše uprave
Za posrtanje BIP-a nisu krivi samo stranci. I domaće uprave su zabijale autogolove.
– Tako je 2004. jedna marketinška agencija predložila da se stvori brend „Bg pivo”, a da se izbaci BIP jer je „izgubio imidž”. Kampanja je vođena pod nadzorom agencije bez koje nije moglo da se poruči ništa, od ambalaže do etiketa. Prve godine kada je „Bg” izašao na tržište, umesto 750.000 hektolitara BIP-a u 2003, iz pogona je 2004. izašlo 450.000 hektolitara „Bg piva”. Svake godine „tiraž” se dodatno stanjivao – tvrdi Milivoje Draganić.
----------------------------------------------
Istorija sunovrata
1997. Zbog požara u BIP-u prešlo se na varionicu manjeg kapaciteta, pa su BIP-ove kupce preuzele druge pivare
2003. Vlasništvo nad trećinom kapitala stiče Republika Srbija
2004. Propao javni tender za prodaju BIP-a
2006. BIP prodao fabriku „Skadarlija” za 10,7 miliona evra da bi isplatio socijalni program
2007. Konzorcijum litvanske „Alite” i švedskog investicionog fonda „United Nordic Beverages” postao vlasnik 52 odsto BIP-a za 21,4 miliona evra, uz obavezu ulaganja 5,1 miliona evra
2010. Zbog neplaćenih 2,6 miliona evra za investicije, nesprovođenja otkupa akcija, neplaćanja poreza i raspolaganja imovinom suprotno odredbama ugovora, država raskinula privatizaciju i prenela udeo kupaca na Akcijski fond
----------------------------------------------
„Pionirska” reklama i rekordna prodaja
– Istorija prestoničke proizvodnje piva počinje 1839. kada je Čeh Vajnhapal, mlinarski stručnjak, osnovao prvu manufakturnu varionicu za kuvanje piva, čiju tradiciju baštini BIP
– Izgradnja kompleksa kod današnjeg „Mostara” – tada Smutekovca – počela je 1872. Kada je 1880. podignut, ceo kraj nazvan je Vajfertovac, po vlasniku Đorđu Vajfertu. Ostao je upamćen prvi reklamni slogan u Srbiji, „Pivo ladi, dušu sladi”, a narod je dodavao – „A iz džepa pare vadi”
– Pivara je oštećena u oba svetska rata. Vajfert je gazdovao do smrti 1937. Posao je nastavio njegov sestrić Fernand Gamberg
– Od 1945. današnji pogon „Mostar” radi pod imenom „Sedmi juli”. Na sednici radničkih saveta „Sedmog jula”, „Pivare Beograd” (Bajlonijeva pivara) i preduzeća „Bezalko” ove firme udružile su se 23. januara 1963. u „Beogradsku industriju piva i bezalkoholnih pića” – BIP
– Jedan od prvih reklamnih filmova u SFRJ snimljen je 1970. za BIP, koji je pet godina kasnije postigao rekord: iz njegovih hala tržište je tada zapljuskivalo 1,5 miliona hektolitara piva