Vladimir i Džordž
Posle uspona u vezama i prijateljstvu, Vašington i Moskva su podlegli zastoju u odnosima. Da li to znači da Putin i Buš izostavljaju dalje oslovljavanje prvim imenom?
Izanđale simpatije završavaju pod bujicom naknadno pronađenih "nedostataka" aktera. Da li se to isto može primeniti i na države i državnike? Predsednici Putin i Buš, a to će reći Moskva i Vašington, ostavljaju utisak kao da je baš tako. Bez obzira koliko su lično i političko obično neuporedivi.
Posle uspona u vezama i prijateljstvu, podlegli su zastoju u odnosima. U nastavku, sada skoro da žure da jedni o drugima saopšte sve same "neprijatne istine". Moskva – da se Sjedinjene Države ponašaju kao da u svetu, osim njih, nema više nikog. Da prete i počinju ratove. Da u Evropi zameću novu trku u naoružavanju. I ne mare više za pravo, svetski red i poredak. Arogantne su.
Vašington, pak – da Rusija žali što više ne dominira istočnom Evropom. Da zbog toga stremi poziciji energetskog hegemona, i da je izgubila svoje kratko demokratsko nadahnuće iz vremena Jeljcina. Vraća se autoritarnosti u vladanju i, jednu po jednu, suzbija prethodno date slobode. Kreće se, drugim rečima, u pravcu nesporazuma s grupama sopstvenih građana.
I tome slično. Uglavnom, "puklo je" govorom Putina u Minhenu februara, i kulminiralo nezgodnom asocijacijom šefa Kremlja na Treći rajh nedavno, početkom maja – kada su u Americi zastali zapanjeno, pitajući se na koga to misli predsednik Rusije? Na Ameriku?
Visina s koje se, iz prijateljstva palo u provaliju nepoverenja, vrlo je velika.
"Videti odnose kakve su razvili predsednici Buš i Putin, i videti Rusiju čvrsto ukotvljenu na zapadu, to je zaista tristogodišnji san, ne samo posthladnoratovske ere", citirana je maja 2002. Kondoliza Rajs – doduše, tada samo savetnik Bele kuće za nacionalnu bezbednost. Ondašnji utisak budućeg šefa diplomatije proizveo je neslućeni optimizam. Džordž i Vladimir oslovljavali su jedan drugog prvim imenom, bez formalnosti. Po zapadnom shvatanju, tako se može govoriti samo s nekim ko je "jedan od nas". Priskakanje i savezništvo Rusije u vreme rata u Avganistanu, išlo je u prilog utisku Amerikanaca da je Kremlj na putu za "klub".
Da li je izneverio kandidat, ili Putinu ne odgovaraju pravila? Entuzijazam Rusa iščilio je 2004. godine. Moskvu je šokirala veličina američkog pritiska, u nastojanju da se, etnički, verski i istorijski duboko podeljena Ukrajina pošto-poto prebaci na kolosek NATO-a. Prevrat stratega Vašingtona "demokratijom", praćen je otvoreno hladnoratovskom retorikom, i garniran otrovnim revanšizmom Poljske i baltičkih država, kojima je "Ukrajina" iznenada donela priliku za "istorijsku osvetu" Moskvi.
Putina je ukrajinski događaj naveo da zastane – možda pitajući se, nije li u svom prijateljstvu s Vašingtonom ponesen inercijom gorbačovljevskog idealizma? Nije li požurio? Koliko je iskreno to Bušovo "zagledanje u oči"? Kome će se sledećem, dok se njih dvojica oslovljavaju prvim imenom, spakovati "eksport-demokratija"? Rusiji?
Posle "revolucije oranžista", Moskva postaje naglašeno iritirana. I sve češće. Iritirana je mešanjem SAD u poredak drugih država. Iritirana je prodorom NATO-a u prostor kraj njenih granica. Razdražena je ignorisanjem njenih primedbi na dovlačenje antiraketnih projektila u Poljsku. Moskva ima utisak da Vašington nipodaštava stavove Rusije. Takav je milje razgovora u kojem se čuo lapsus o Trećem rajhu.
U SAD su iznenađeni ništa manje. U Vašingtonu nisu očekivali da će se Rusija do te mere brzo oporaviti, da bude u stanju da, glasno demonstrirajući nesaglasnost, smeta u spoljnoj politici. Čvrst stav Moskve u slučaju Kosova, polarizovao je raspoloženje unutar Saveta bezbednosti. Ruski "anti-PRO" argumenti, pokrenuli su političke podele u Evropi. Osim toga, spor ostavlja trag u biračkom telu i jedne i druge zemlje. Predstoji izborna sezona. Javlja se opasnost da stvari propagande usijaju, uhodaju i da na duže krenu rđavim pravcem.
U utorak, državni sekretar Kondoliza Rajs i predsednik Putin složili su se da bi trebalo ublažiti rastuće agresivnu retoriku i izbeći izraz "hladni rat". Umesto toga Džordž i Vladimir će juna, na skupu G8 u Nemačkoj, sesti za sto još jednom, da možda u duhu nekadašnjeg razumevanja vide šta je s Kosovom, šta s Iranom, a šta s tim raketama u Evropi. Potrebno je raspremiti sto.
U Kremlj i Belu kuću doći će novi predsednici.