Duh Mediterana boji španske grafite

27. 04. 2012. 22:00

Марама је део имиџа Фото Дарко Ћирков

Najbolji zidni radovi koji krase ulice španskih gradova preneseni su na papir i ovih dana se mogu videti na dva mesta u Beogradu – u galeriji Instituta „Servantes” i u Mikser hausu. Zosen, jedan od umetnika koji je sprejom oživeo ulice Barselone i drugih gradova širom sveta, došao je tim povodom u Beograd, a petnaestak polaznika trodnevne radionice imalo je priliku da upozna razne stilove, tehnike i istorije grafita koja je počela šezdesetih godina u Njujorku.

Po ocu Argentinac, po majci Španac, Zosen (34) više od dve decenije živi u Barseloni. Počeo je kao samouki umetnik, a kasnije je stekao diplomu višeg tehničara likovnih umetnosti i dizajna. Na njegovim radovima boje su žive i vesele, likovi često smešni i zabavni, ali reči, iako ih sve ređe upotrebljava, prilično ozbiljne: kapital, pokret, potrošač, rat, destrukcija.

– Ranije sam koristio više teksta, ali nisam pisac. Ja privlačim pažnju slikama i bojom. Ponekad ljudi kad vide tekst dobiju drugačiju ideju od one koju su stekli prvim utiskom. Zato koristim simbolizam blizak ljudima, a ne neke hladne intelektualne instalacije. Moji koreni i uticaji su iz običnog naroda, afričkog i južnoameričkog folklora – kaže Zosen za naš list.

Poruka koju pokušava da prenese obično je protiv uništavanja prirode, mučenja životinja, opsesivnog bogaćenja...

– Trenutno imamo mnogo toga da kritikujemo. Odavno sam vegetarijanac i veoma sam kritičan prema eksploataciji životinja. Nije teško da vidimo da je kapitalizam zeznuo ceo svet, ali živimo u tom sistemu i moramo da nađemo neku alternativu. Ne brinemo dovoljno o planeti i to ćemo da platimo – kaže Zosen.

Sa sprejom u ruci i maramom preko lica, koja je i zaštita od isparenja i deo imidža (nije hteo da se fotografiše bez nje), Zosen putuje po svetu i ostavlja svoj potpis po zidovima Londona, Lisabona, Njujorka, Amsterdama, Tokija. Izlagao je u mnogim galerijama, a pre četiri godine predstavio se na grupnoj izložbi u Pančevu instalacijom na temu ratova i granica.

Za grad u kom živi kaže da ima specifičan stil kad je reč o ovoj vrsti urbane umetnosti.

– Grafiti u Barseloni imaju više imena, slova, likova i boja. Crtači grafita su uglavnom pod uticajem drugih crtača, a ne savremenih umetnika, ali kod nas se može videti da to nije uticaj Njujorka, već Mediterana, možda Miroa i Pikasa. Trenutno u Barseloni stasava nova, otvorenija generacija strit umetnika sa drugačijim obrazovanjem – kaže Zosen.

Iako su zahvaljujući svetski popularnim urbanim umetnicima, kao što je Banksi, grafiti ušli u galerije i aukcijske kuće gde dostižu pozamašne sume, ni u Španiji kao ni u mnogim drugim zemljama nije lako naći zid za ovu vrstu likovnog izražaja. Crtače grafita u Barseloni policija ranije nije dirala osim ako ne bi okupirali neki spomenik ili novu zgradu, ali grad je 2006. prekopirao njujorški zakon nulte tolerancije i tada, kaže Zosen, počinju problemi.

– Vlada ne podržava uličnu umetnost, što je greška, jer turisti odlaze u Španiju i zbog te kulture. Tek za 20 godina, možda, će shvatiti da je ovo što sad radimo dobro.

J. Kavaja