Vek Velike lože Srbije

20. 05. 2012. 22:00

Унутрашњи изглед масонског храма у Београду

Ovih dana, 10. maja, navršilo se 100 godina otkako je formirana, u slobodnozidarskom smislu prvi put samostalna, Velika loža (VL) Srbije.

,,Politika“ saznaje da je tim povodom VL starih i posvećenih slobodnih zidara Srbije svečano obeležila ovaj jubilej. Ova loža je stvarni masonski sledbenik VL ,,Jugoslavija“, koja je 1990. nastavila rad istoimene lože, samouspavane u avgustu 1940. godine.

Kada je VL ,,Jugoslavija“ osnovana 9. juna 1919. u novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u nju je svoj masonski identitet, članstvo i delovanje unela upravo VL Srbije čija je stogodišnjica obeležena ovih dana.

Koreni ovdašnjeg slobodnog zidarstva sežu i u dublju prošlost, zato što je prva masonska loža u Srbiji, pod imenom ,,Ali Koč“, radila u Beogradu već sredinom 19. veka, dok su mnogi Srbi pripadali masonskim ložama od sredine 18. veka.

Interesantno je to da je prvi starešina prve lože u Srbiji, ,,Ali Koč“, koja je imala 204 člana, bio Mehmed Said Ismail, koji je među Beograđanima uživao veliki ugled. Sekretar lože bio je Toma Vučić Perišić, a među njenim članovima bili su i Avram Petronijević i František Zah.

Jedan austrijski policijski izveštaj iz onog vremena navodi da je loža okupljala ,,Turke, Srbe i Jereje“, odnosno ,,avanturiste svih naroda kontinenta koji se nalaze u Beogradu“. Pošto je ovaj izveštaj nastao u julu 1851. godine, jasno je zašto je njegov autor, dr Levis, inače i sam mason, a vezan interesima Pešte i Beča, stavio naglasak na ,,avanturiste svih naroda“.

Kasnije će u Srbiji biti osnovane masonske lože ,,Svetlost Balkana“ (1876), zatim ,,Srpska zadruga“ (1881), dok je loža ,,Sloga, Rad i Postojanstvo“ počela s radom na pragu 1883. godine.

Loža ,,Pobratim“ je osnovana sredinom februara 1891. a loža ,,Nemanja“ u Nišu 1892. godine. Usledilo je i osnivanje loža ,,Ujedinjenje“ 1909. i lože ,,Šumadija“ 1910. godine.

Pošto u masonskom smislu to nisu bile samostalne lože, konačno je 10. maja 1912. osnovana, kao prva zaista samostalna, slobodnozidarska VL Srbije, usmerena na to da njeni članovi, ličnim i kolektivnim pregnućem streme ka istini i dobroti, ka uspostavljanju harmonične zajednice u kojoj su raspoznate ne samo dužnosti pojedinca, nego i društveni i nacionalni interesi, kao i putevi za njihovu odbranu i ostvarenje.

Upravo na stogodišnjicu osnivanja VL Srbije i tim povodom, naš najugledniji poznavalac masonerije i ličnost koje je dala ključni doprinos u obnavljanju slobodnozidarskog rada u Srbiji i Jugoslaviji 1990. godine, Zoran D. Nenezić, član VL Srbije, objavio je novu knjigu pod naslovom ,,Srpsko slobodno zidarstvo 1764–1914“.

Uzbudljiva, slojevita, otkrivalačka i bogato ilustrovana, nova knjiga izašla iz Nenezićeve radionice uverljivo svedoči ne samo o ulozi srpskih slobodnih zidara u modernoj istoriji Srbije, nego i o silnim iskušenjima s kojima su se i Srbija i njeni slobodni zidari suočavali u proteklih više od 200 godina, ,,u vekovnoj borbi za emancipaciju sopstvenog, srpskog naroda, za njegovo društveno, socijalno, građansko i humanističko oslobođenje i prosvećivanje, što i jesu principi slobodnog zidarstva“.

Ova iskušenja bila su karakakteristična i za proteklih sto godina delovanja slobodnih zidara u Srbiji.