Pauljević četiri godine u Partizanu
Бранко Пауљевић са спортским директором Љубишом Тумбаковићем
Tri dana po osvajanju pete uzastopne titule Partizan je predstavio prvog novajliju. Dosadašnji kapiten Hajduka iz Kule Branko Pauljević prva je prinova „crno-belih”. Desni bek, rođen 12. juna 1989. u Kusiću kod Bele Crkve, potpisao je ugovor sa šampionom na četiri godine i „zadužio” dres s brojem 19. Karijeru je počeo u mlađim kategorijama Voždovca, nastavio u Big bulu, a afirmaciju stekao u „ponosu ravnice”. Za tri sezone odigrao 59 prvenstvenih utakmica za Hajduk i za 5.009 minuta postigao po jedan gol i autogol i zaradio osam žutih i jedan crveni karton.
– Presrećan sam. Ispunio mi se san. Od malih nogu sanjam da obučem dres Partizana. Potrudiću se da pružim maksumum i da ispunim očekivanja – rekao je Pauljević.
Glavna preporuka za dolazak u Humsku bila je brzina, koju je kako je izjavio nasledio od oca. Igrao je i u napadu i na poziciji bočnog veznog, a na desnog beka vratio ga je trener Dragoljub Bekvalac.
Sportski direktor Ljubiša Tumbaković je pohvalio pridošlicu i dodao da se nada da će igrama u „crno-belom” dresu naterati selektor da ga pozove u reprezentaciju. Tumbaković je kazao da u Srbiji još ima igrača koji mogu da igraju u Partizanu, ali da to zavisi i od njihove cene. Za Lazara Markovića je naglasio da „do daljeg” ostaje u klubu, da ne pregovara s Nikolom Đurđićem, Prinsom Tejgom i Abubakarom Umaruom, kao i da će ostanak Lamina Dijare zavisiti od šefa stručnog štaba Vladimira Vermezovića.
– Imamo okvirni plan koje bi igrače trebalo prodati, a koga proslediti na ustupanje, kao i spisak onih koji nisu na prodaju. Videćemo. Trenutno, ne postoji ni jedna konkretna ponuda za bilo kog našeg igrača – rekao je sportski direktor ne želeći da priča o imenima.
Još uvek nije poznat budžet Partizana za prelazni rok. Njega bi trebalo da utvrdi Upravni odbor do kraja nedelje. Takođe, Tumbaković je najavio mogućnost da se u klub vrate Zoran Mirković, Ivan Tomić, Gordan Petrić...
Upitan da li planira da ponovo sedne na užarenu trenersku stolicu, najtrofejniji trener u istoriji „crno-belih” je odgovorio:
– Imao sam tu dilemu kada sam se vratio iz Kine. Među retkim trenerima sam, koji nije pravio pauzu u radu. Uvek sam imao posao i veoma dugo se zadržavao u klubovima. U poslednje vreme sam se malo udaljio od trenerske struke. Ne vidim sebe ponovo kao trenera u srpskom fudbalu, već u nekoj drugoj ulozi u kojoj mogu svojim iskustvom i potencijalima da pomognem. Zato sam i prihvatio ovu funkciju. Ne verujem da ću se ni kasnije vratiti na trenersku klupu.