Jemenski ili libijski model za Siriju
У разговору са Бараком Обамом, Дмитриј Медведев био "пријемчив" по питању Сирије Фото Фонет
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington – Najnovije pogoršavanje humanitarne situacije u Siriji, koju je doneo vikend masakr u Huli, izazvalo je oštre osude u SAD, pa i neke vrste pretnji, ali i dalje je očigledno da bi Vašington želeo miran rasplet situacije, odnosno nenasilni odlazak predsednika Bašar al Asada s vlasti.
Državna sekretarka Hilari Klinton je u nedelju iznela oštru osudu i ponovo konstatovala da je vreme da režim odstupi, što je lajtmotiv svih američkih izjava otkako je u martu 2011, kao eho „arapskog proleća”, počela i unutrašnja pobuna u Siriji koju režim nastoji da slomi uz pomoć armije koja se brutalno obračunava sa civilima.
Juče su se međutim pojavile i prve pretnje. Načelnik Združenog generalštaba, što je najviši položaj u američkim oružanim snagama, general Martin Dempsi, u intervjuu „Foks” televiziji izjavio je da bi eskalacija „zločina” u Siriji mogla da izazove i vojnu intervenciju.
„Uvek postoji vojna opcija”, rekao je Dempsi, dodavši da ona doduše nije poželjna, ali da bi situacija mogla da je učini neizbežnom.
Upitan da li bi u tom slučaju bio primenjen „libijski model” – intervencija u kojoj SAD ne bi predvodile, nego bi samo pružale logističku podršku – glavni američki general je odgovorio da je „oprezan kad je reč o šemama”, ali da je „siguran da bi neke stvari urađene u Libiji mogle da budu primenjene i u Siriji”.
Malo je međutim verovatno da je Amerika u ovom momentu spremna na novu vojnu intervenciju: glavni njen cilj ostaje „tranzicija”, to jest mirna promena vlasti u Damasku, za šta je neophodna i puna saradnja glavnog prijatelja Sirije, Rusije.
Obamina ideja je da se tamo primeni „jemenski model”: povlačenje šefa režima, uz zadržavanje postojeće strukture vlasti. Za to je, kako se ovde iznosi, ruski premijer Dmitrij Medvedev bio „prijemčiv” tokom susreta sa američkim predsednikom nedavno u Kemp Dejvidu, na samitu G-8.
Obama se nada da bi u to mogao da ubedi i Putina, sa kojim će razgovarati idućeg meseca na samitu G-20 u Meksiku, što će biti njihov prvi susret posle povratka ruskog lidera na glavnu poziciju u Kremlju.
Izvesno ohrabrenje za SAD jeste činjenica da su i Rusija i Kina glasale za osudu masakra u Huli na vanrednoj sednici Saveta bezbednosti u nedelju, mada je jednoglasje u tom pogledu plaćeno uobičajenim kompromisima, poput izostanka direktnog okrivljavanja snaga režima za ovaj događaj.
Pritisak da se „nešto učini” međutim raste, a deo toga je i sve češće poređenje prilika u Siriji sa onima u Bosni i Hercegovini od pre 20 godina.
M. Mišić