Mubaraku kazna doživotnog zatvora
Kairo – Hosni Mubarak, svrgnut sa vlasti prošle godine posle tri decenije vladanja Egiptom, osuđen je na kaznu doživotnog zatvora zbog uloge koju je imao u ubijanju demonstranata, javlja Rojters.
Hiljadama Egipćana to nije bilo dovoljno pa su posle izricanja presude masovno izašli na ulice. Neki su želeli da Mubarak bude pogubljen, drugi strahuju da formulacije odluka suda utiru put da bivši predsednik posle uložene žalbe bude oslobođen.
-----------------------------------------------------------
Trijumf ili izdaja Arapskog proleća
Doživotni zatvor prvom arapskom lideru izvedenom pred sud zbog zločina protiv sopstvenog naroda. Kraj jednog od najsenzacionalnijih političkih procesa skorije istorije, ili dolazak novih Dana gneva koji će određivati sudbinu nedovršene egipatske revolucije?
Kazna doživotnog zatvora Hosni Mubaraku odmah je podelila Egipat postavljajući dilemu: da li je ovo trijumf ili izdaja Arapskog proleća čiji su mnogi zahtevi zaboravljeni ili otpisani tokom proteklih 16 meseci pod prelaznom vladavinom bivših Mubarakovih generala.
Despotska surovost kojom je Mubarak vladao tri decenije, potvrđena sudskim dokazima da je prošle godine odobrio upotrebu bojeve municije protiv demonstranata na kairskom Tahriru, Aleksandriji, Suecu i drugim gradovima, učinila je da mnogi presudom nisu zadovoljni.„Nož u leđa revolucije”, piše jedan egipatski bloger.
(Foto Rojters)
Od kako je Mubarak bio primoran da se povuče, Egipćane je zamorila teška tranzicija koja nije ispunjavala očekivanja Revolucije 25. januara. Smatraju da kazne bivšem dospotu i njegovom ministru unutrašnjih poslova, i oslobađajuće presude njegovim sinovima suđenim za korupciju, nisu dovoljna satisfakcija.
Očekivali su drakonski otklon od bivšeg režima. Kaznu vešanjem za „30 godina mraka”, kako je juče rekao sudija obrazlažući presudu. Takvu kaznu tražila su i petorica tužilaca ovog februara tvrdeći da se ne radi o ubistvu 10-20 civila „već čitave nacije”.
To što nije osuđen na smrt može da bude objašnjeno raznim motivima. Mogućih apela spolja, jer je egipatski rais sve vreme vladavine bio ključni saveznik Zapada u regionu.
Mubarak pre izricanja presude (Foto AP)
Ili zbog godina (84) i lošeg zdravstvenog stanja potvrđenog juče odmah posle izricanja presude kada su lekari morali da intervenišu u helikopteru koji je Mubaraka vraćao u kairski zatvor Tora.
Izbegavanje smrtne kazne možda je deo unutrašnje potrebe da se donekle sačuva dostojanstvo moćne armije čiji je bio vrhovni komandant i koja je imala pravo veta na smrtu kaznu.
Pojedini egipatski pravnici kažu istovremeno da je njegov zločin dokazan 90 odsto, ipak nedovoljno da bi mu stavili omču oko vrata.
Hiljade ljudi koje su juče počele da izlaze na ulice besni su što Mubarak neće podeliti sudbinu najmanje 850 „mučenika” ubijenih tokom 18 dana revolucije. Govore o „montiranom procesu”, „šaradi pravde” i „izdaji egipatskog naroda”.
Mubarakovi advokati najavljuju žalbu, što znači da će suđenje trajati još mesecima i, ako je u pravu ugledni egipatski advokat i aktivista za ljudska prava Amir Salem, dovesti do Mubarakovog oslobađanja.„Ovo je politička presuda prvog reda”, kaže Salem tvrdeći da sudsko obrazloženje presude praktično garantuje oslobađajuću presudu Mubaraku.„U obrazloženju presude, sudija kaže da nije bilo dokaza o zločinu, niti da postoji evidencija o vezama ili svedočenjima koja pokazuju da je zločin počinjen. Sudija Ahmed Rifat je predao opravdanje za oslobađanje na srebrnoj tacni”.
Sukobi Mubarakovih protivnika i pristalica pred policijskom akademijom u Kairu, gde mu se sudilo, nova su potvrda dubokih podela egipatskog društva od kako je on bio primoran da se 11. februara prošle godine povuče sa vlasti.
Reklo bi se da oštra, iako ne i najoštrija presuda, ima za cilj i da ublaži tenziju uoči drugog kruga predsedničkih izbora u kome se za položaj predsednika bore Mubarakov poslednji premijer i bivši komandant ratnog vazduhoplovstva i kandidat moćne islamističke organizacije Muslimanska braća.
Veliko je pitanje da li će presuda smiriti strasti. Mnoga pitanja tek traže odgovore. Kako je moguće da su zbog odobrenja da se puca u demonstrante na doživotnu robiju osuđeni Mubarak i njegov tadašnji ministar unutrašnjih poslova Habib el Adli, a da su oni koji su sproveli naređenja ostali nekažnjeni?
Kako objasniti da su Mubarakovi sinovi Gamal i Alaa, koji su obilno profitirali od poznate korupcije, slobodni?
Kako god, suđenje Mubaraku je bez presedana u arapskom svetu i nesumnjivo je jedan od ključnih simbola Arapskog proleća.
Sadam Husein bio je suđen, osuđen i obešen u iračkom sudu, ali proces su vodili američki pravnici. Zin el Abidin Ben Ali pobegao je iz Tunisa za Saudijsku Arabiju da bi izbegao bes prve zemlje Arapskog proleća. Moamer Gadafi je posle 42 godine na vlasti uhvaćen i brutalno likvidiran. Ali Abdulah Saleh prihvatio je da se posle 33 godine povuče iako nema znakova smirivanja u najsiromašnijoj zemlji arapskog sveta.
Takva kakva je, presuda je nekako logičan, iako do pre 15 meseci nezamisliv epilog karijere čoveka čija je vladavina počela u krvi: bio je očevidac kada je njegov prethodnik Anvar el Sadat ubijen na vojnoj paradi u Kairu 1981.
Samo suđenje su sve vreme pratile kritike. Kada je vođa prelaznih vojnih vlasti, Mubarakov dugogodišnji prijatelj i kolega feldmaršal Husein Tantavi prošle godine bio pozvan da svedoči, evidencija je ostala skrivena od očiju javnosti.
Proces otvoren 3. avgusta prošle godine bio je obeležen mnogobrojnim, izlivima besa porodica žrtava ili neuspelim pokušajima odbrane da promene sudsko veće.
Boško Jakšić