Uvoz robe iz Kine prepolovljen

14. 06. 2012. 22:00

Kineska roba nije više tako jeftina i sve manje je ima na tržištu Srbije, bar one koja se zvanično carini na granicama i direktno stiže sa Istoka.

Prema podacima Uprave carine sa ispostava u Beogradu, Novom Sadu i Nišu (gde se carini roba koja stiže iz Kine) postoji trend drastičnog pada uvoza – praktično je prepolovljen ako se posmatra period prvih pet meseci ove i prošle godine.

– Na carinarnici u Beogradu u 2012. godini u odnosu 2011. došlo je do pada uvoza za 50 odsto. I u Novom Sadu je slična situacija. Na osnovu podataka o uvozu kineske robe može se primetiti trend opadanja obima posla od 2010. do 2012. godine – kako po mesecima tako i po ukupnom broju istovarenih pošiljki za isti period. Obim posla za 2012. u odnosu na 2011. godinu, za period od prvih pet meseci smanjen je za 40 odsto, odnosno za 50 ako upoređujemo sa istim vremenskim intervalom u 2010. godini – ističu u Upravi carine. Jedino se u Nišu, navode, može primetiti blaži rast uvoza ali to su inače relativno male količine robe. Sam geografski položaj, kažu, utiče da se preko carina u ovom gradu više obrađuje roba koja se uvozi iz Turske nego iz Kine.

Standard građana Srbije očigledno više ne može da podmiri ni jeftine nekvalitetne stvari sa Istoka. Eto prvog i osnovnog razloga da Kinezi naprave preokret i potraže nova tržišta. Još sredinom prošle godine mediji su nagoveštavali odlazak dela Kineza koji posluju u Srbiji, a u tom periodu i cene su počele da idu nagore.

U Uniji poslodavaca ističu da su ovakve prilike negde i mogle da se predvide, pre svega zbog pada kupovne moći građana.

– Osim toga mnogo je robe nagomilano na lagerima. Većina proizvođača iz Srbije spremna je da je da i na tri, četiri meseca odloženo kako bi je rasprodali. Uočava se da je promet u kineskim prodavnicama opao. Interesantno je da su oni 2009. godine, u prvoj godini od proglašenja krize, beležili rast jer su kupci kupovali kod njih zbog niskih cena. Ali sada se pad oseća kod svih, pa i kod Kineza – kažu u Uniji poslodavaca.

Prema podacima kojima raspolažu, kineska roba u Srbiji jeste poskupela. Nekada je razlika između cena kineske i druge robe iste vrste, koja se nalazila na tržištu, bila 40 do 60 odsto, dok je sada u najboljem slučaju jeftinija za 20 do 30 procenata. Njihova industrija se sve više orijentiše na izvoz na bogatija tržišta.

– Kineska roba je danas skuplja iz više razloga. Poskupeo je transport, a i država je na graničnim prelazima pooštrila kontrolu. Njihov princip rada je drugačiji, svi rade za nekoliko krupnih uvoznika na procenat. Ako nisu zadovoljni, idu dalje u potrazi za većom zaradom – ističu u Uniji.

I na globalnom nivou događaju se promene. Prema pisanju stranih medija, Kina najavljuje zaokret i polako se preorijentiše na nove i skuplje tehnologije, što je dokazala i na ovogodišnjem industrijskom sajmu u Hanoveru. Nedavna anketa Evropske trgovinske komore u Pekingu pokazala je da bi čak petina evropskih kompanija zatvorila svoju proizvodnju u Kini jer je poslovanje sve skuplje i opterećeno taksama i administrativnim preprekama. Osim toga, prenosi „Dojče vele”, ni tamošnja radna snaga više nije tako jeftina kao ranije. Prošle godine plate u Kini porasle su za oko 20 odsto.

U industriji proizvodnje igračaka i tekstilnoj, koja opslužuje čitav svet, primetan je nedostatak radne snage, ali i sve veće zarade. Stručnjaci objašnjavaju da je razlog nedostatka radnika rigorozna kontrola rađanja. Kako se navodi, od 1984. godine glavnu radnu populaciju čine ljudi rođeni posle 1980. godine, a njihov broj posebno u industriji za izvoz više nije dovoljan. Zbog toga proizvođači pogone sve češće sele u Vijetnam, Kambodžu ili Bangladeš.

Na etiketama garderobe i obuće koja dolazi iz zemalja Evropske unije sve češće se može videti da je proizvedena upravo na ovim, novim i po industriju jeftinijim tržištima. Mnoge države u ovakvim, novim okolnostima vide šansu za domaće proizvođače. U Americi je prošle godine objavljen izveštaj pod nazivom „Mejd in Amerika agen”, gde se navodi da se američka industrija za domaće tržište sve više okreće proizvodnji u Severnoj Americi. Čak se i prognozira da će 2015. godine kineska proizvodnja, većine robe, biti samo desetak procenata jeftinija nego ona koja se proizvodi u SAD-u.