Grčka tragedija na srpski način
Prosečna zarada od 780 evra, inflacija nešto malo veća od jedan odsto, trinaesta i četrnaesta plata, bonus za redovan dolazak na posao, bruto domaći proizvod od oko 19.000 evra po stanovniku. Ako je to taj grčki scenario koji može da zadesi našu zemlju, mnogi Srbi bi poželeli da nam se dogodi ovakva „tragedija”.
Ipak, kad se pogleda druga strana medalje, većina Srba se ipak ne bi menjala sa Grcima, jer kako javlja „Politikina” dopisnica iz Atine, građani su pred izbore opsedali banke, kriminalci otimali novac na ulici i ubijali u po bela dana, a funkcionisanje celog sistema kao da se zaustavilo. Za nekoliko poslednjih dana iz banaka je povučeno između 500 i 800 miliona evra. Iako vlasnicima štednih uloga u slučaju povratka drahme država garantuje uloge do 100.000 evra, to nije bio dovoljan garant zabrinutim Grcima. Država Srbija garantuje štedne uloge do 50.000 evra, na primer.
Nacionalna banka Grčke, saopštila je nedavno da bi izlazak iz evrozone bio katastrofalan. Početna inflacija bila bi 35, a krajnja 50 odsto. Nezaposlenost bi za samo tri meseca skočila na 34 odsto, bruto domaći proizvod, odnosno ono što privreda stvara, bio bi manji za 22 odsto, a godišnji prihod po glavi stanovnika bi sa 19.000 evra pao na 8.700 evra. Prodavnice bi se ispraznile, javni prevoz bi stao, jer ne bi bilo benzina. Ilustrujući situaciju u kojoj se prosečan grčki potrošač našao, jedan trgovac je, kako prenose mediji, rekao:
– Niko više ne koristi kolica u samousluzi. Što stane u korpu, stalo je.
Fiskalni savet nedavno je upozorio da Srbiju može da zadesi grčki scenario, odnosno kriza javnog duga, ukoliko ne preduzme mere da se nivo zaduženja zemlje smanji na srednji rok.
Vladimir Vučković, član ove institucije kaže da je trenutno Grčka dužna mnogo više nego što duguje Srbija, pa se tako čini da te dve zemlje nisu za poređenje. Međutim, ono što je ključno kada je o državnom dugu reč, to je sposobnost servisiranja, odnosno redovnog izmirivanja obaveza prema kreditorima.
I Grčka i Srbija u tom smislu zavise od međunarodnog finansijskog tržišta, kaže Vučković. A ekonomska istorija pokazuje da polovina zemalja u razvoju, poput Srbije, krizu javnog duga doživi na nivou zaduženosti nižem od 50 odsto. U tom kontekstu je to bilo rečeno kao upozorenje, kaže Vučković. Jer, javni dug Srbije je, prema podacima Narodne banke Srbije, premašio 50 odsto BDP-a. Prema zakonu o budžetskom sistemu, on ne može biti veći od 45 odsto BDP-a. Računice Fiskalnog saveta pokazuju da bi, ukoliko bi kurs do kraja godine prešao 120 dinara za evro, udeo javnog duga povećao za 60 odsto, što bi Srbiju i prema kriterijumima Evropske unije, svrstalo u prezadužene zemlje.
Vučković takođe dodaje da Srbiji, ukoliko se nađe u problemu, za razliku od Grčke neće imati ko da pomogne, i da naša pozicija nije tako lagodna.
Grčka i Srbija su neuporedive kada je o apsolutnom iznosu duga reč, kaže Goran Nikolić, saradnik Instituta za evropske studije. Ukupan spoljni dug Grčke je čak 15 puta veći nego spoljni dug Srbije, primetio je Nikolić. Dok je njihov bruto domaći proizvod po stanovniku, odnosno sve ono što grčka privreda stvori za godinu dana, svega pet puta veći od srpskog.
– To znači da je, kada je o grčkom dugu reč, u pitanju ogroman novac koji oni, po svemu sudeći nisu u stanju da vrate. Mi, na primer, dugujemo neuporedivo manje. Možemo, primera radi, da prodamo EPS ili Telekom i da se iščupamo ako zapadnemo u krizu, dok Grci tu mogućnost nemaju – kaže Nikolić.
Ipak, postoje dva pokazatelja koja su zabrinjavajuća i kada je o Srbiji i kada je o Grčkoj reč. Ekonomskim rečnikom rečeno, to su: deficit platnog bilansa i neto investiciona pozicija zemlje. Prvi pokazuje koliko je više novca u zemlje izašlo nego što je ušlo, odnosno koliko više trošimo nego što proizvodimo. Minus i Srbije i Grčke u tom slučaju je oko 10 odsto BDP-a. Međutim, drugi pokazatelj praktično predstavlja koliko više zemlja duguje svetu, nego što svet duguje njoj.
– Neke novije ekonomske analize pokazuju da zemlje koje pate od najvećih problema imaju najlošija ova dva pokazatelja. Kriza finansijskog sektora i javnog duga su samo posledice, a ne uzrok problema – ubeđen je Nikolić.
Tako je, neto investiciona pozicija Grčke minus 83 odsto BDP-a, Portugalije minus 108, Španije minus 87. U slučaju Srbije to je takođe minus 80 odsto.
Zemlje koje krizu dobro podnose u značajnom su plusu kada je o neto investicionoj poziciji reč. Tako je u slučaju Kine 183 odsto, Japan je u plusu od 56 procenta, Rusija 17 odsto, a Nemačka 37 procenata.