Vidosav je predao komandu
Видосав и Горица у кафани коју су прославиле измишљене приче Фото из личне архиве
Kraljevo –„Vidosave, ja umirem ti preuzmi komandu. Spasi ovaj narod”. To je, navodno, izustio Sava Kovačević, legendarni komandant Pete proleterske brigade i Treće udarne divizije pre nego što je, pokošen neprijateljskim mecima na Sutjesci, ispustio dušu. Toga nema nigde u istorijskim knjigama, a ni u svedočenjima preživelih iz Drugog svetskog rata, ali za to znaju gotovo svi meštani Donje Gruže, koji su bili česti gosti kafane „Proleće” u Vitkovcu kod Kraljeva.– Zna se to i šire, tvrdi Zoran Vučićević, Vidosavljev sin – jer je ovde, pre neku godinu dok je kafana radila, svratio jedan mladić iz Beograda samo da vidi i upozna Vidosava. I, ispričao je da su se tokom sukoba na Kosovu, u njegovoj jedinici često prepričavale te izmišljene Vidosavljeve zgode i nezgode. Zato su, na jednom vojnom kamionu krupnim slovima ispisali „Vidosav je preuzeo komandu”. Zbunjen je bio i neprijatelj, a i saborci iz drugih jedinica. – prepričava Zoran priču gosta iz Beograda.
Vidosav naravno nije bio na Sutjesci. Vojevao je nešto malo po okolnim Gledićkim planinama kao sedamnaestogodišnjak, jedno vreme u četnicima a posle u partizanima. U miru je bio ugostitelj. Pune tri decenije sa suprugom Goricom, koja je preminula ranije, radio je u svojoj kafani „Proleće”. Pre dva meseca, tačnije 3. aprila ove godine, „predao” je komandu. Preminuo je u 89. godini kao penzionisani ugostitelj. I, nije mogao njegov drugar Stevo Tomović da te „njegove legende a ne laži, jer bi laž bila neprimerena reč za tako zanimljive i privlačne izmišljotine” ne pomene i u posmrtnom govoru tvrdeći da će dugo kružiti gružanskim krajem, a i šire.
Jedna od njih je i Titova poseta Vidosavljeve kafane. On je Tita, navodno, kao dobrog poznanika iz rata, zvao imenom – Josip. Pokraj kafane je pruga, a njom je često prolazio i plavi voz. – Sedim ja ujutru u kafani, kad na vrata Josip. O, kako je, Vićko, šta ima novo, imaš li nešto onako, s nogu. Popi jednu ljutu i uze malo kavurme i ode, ne sme voz dugo da stoji – pričao je Vidosav.
Mnogi su ga pažljivo slušali, osmehivali se, posle to prepričavali, ali Tita u kafani nikada nisu videli. – Voz je bio stvarno plav, motorni iz Beograd za Kosovo Polje i ovde su se ukrštali. Mašinovođe i stjuarti navraćali su da brzo prezalogaje i nešto popiju. Naravno, ne i Tito – objašnjava nam Zoran.
On dodaje da je Vidosav bio takav šeret samo u kafani, a u porodici ozbiljan, dobar suprug i izuzetno brižan otac. Mnogima je u selu pomagao, pozajmljivao novac, prevozio meštane do grada. Još od 1934. godine imao automobil BMV a vozačku dozvolu sa jednocifrenim brojem. Išao je kolima i na more... i otuda doneo priču kako ga je, negde na Tjentištu, u pola noći, na putu, navodno, susrela mečka. – Zaustavim vozilo i pomislim, Vidosave, šta ćeš, prošao si Sutjesku i Neretvu… izađi pred mečku. Kad mečka samo podiže šape, a ono u jednoj poveliki glogovak. Uzmem klešta iz kola, izvadim glogov trn i ona samo mahnu i zadovoljna ode uzbrdo, u planinu. Posle, kad sam se vraćao izađe ona pred automobil. Ja već poneo klešta… Kad ona mi šapom, koju je, dok nisam prišao, držala iza leđa, pruži teglu meda… i ode. Više je nisam viđao – tvrdio je Vidosav pred gostima kafane.
Zoran još dodaje da je često, kad sedne sa gostima, pričao i priče iz detinjstva. – Kao dečak krao je bostan, ali je dopao u šake gazde njive. Probao je da pobegne međutim, preskočio je ogradu od dva metra, a onda upao u sneg od metra...
Skučen je novinski prostor da bi se prepričale sve izmišljotine kojima je Vidosav zabavljao goste, uspevajući da im ulepša stvarnost– – Vremenom su i gosti u tome učestvovali, priče obogaćivali, neverovatnim i domišljatim dodacima. U tome su, recimo, prednjačili njegov sestrić Radoslav Pejković Čile, Dragoljub Jevdović Labo, tadašnji učitelj i Zoran Milojčević Čombe, tadašnji upravnik pošte u Vitkovcu – kaže naš sagovornik Zoran Vučićević, Vidosavljev sin.
Miroljub Dugalić
-----------------------------------------------------------
Kad tamo, Tito u belom odelu
Negde na putu prema Zagrebu Vidosav je svojevremeno imao defekt na kolima – otkinuo mu se ventil na gumi.
– Kad, iznenada, vidim diže se prašina, ide kolona vozila kad iz jednog izađe Josip u belom odelu… – izmišljao je priču svojim gostima u kafani Vidosav.
– Šta je bilo Vidosave, upitao je Tito, navodno starog prijatelja.
– Kad sam objasnio, Josip, ne trepnuvši, zavuče ruku u džep i izvadi šaku ventila. Veli, ,,popravi gumu i da ti se nađe”.
-----------------------------------------------------------
Hitlerov jauk na nemačkom
Milosav je gostima pričao i o „poseti” Adolfa Hitlera zarobljenicima među kojima je, navodno, bio i on:
– Želi li neko da se rve sa mnom – upitao je Hitler.
– Odmah istupim iz stroja, Hitler svuče košulju ja povrnem rukave. Pogledamo se, on mrdnu brčićima, pohvatamo se za kaiševe i ja ga bacim o zemlju. Čulo se samo ono „gnjak”. Ali, na nemačkom...