Sud UN o srpskoj ulozi u genocidu
U jednom od najznačajnijih slučajeva za poslednjih 60 godina vrhovni sud UN u ponedeljak će doneti presudu povodom zahteva Bosne da Srbija bude odgovorna za pokolj, teror, silovanje i iseljavanje bosanskih muslimana početkom devedesetih, piše "Gardijan".
Ukoliko Međunarodni sud pravde presudi u korist Bosne, Srbija kao država naslednik Jugoslavije Slobodana Miloševića mogla bi da plati kompenzaciju od nekoliko milijardi dolara.
Bila bi to, takođe, u očima istorije stalna mrlja za Srbiju.
Zbog složenosti situacije, 16 sudija je, od saslušanja konačnih argumenata u maju prošle godine, deset meseci razmatralo slučaj. Zvaničnici ovog svetskog suda, kako je nezvanično poznat, kažu da će samo za čitanje kratkog pregleda predsedniku suda sudiji Rozalin Higins biti potrebno tri sata. Konačna odluka mogla bi da bude debela kao knjiga.
Ovaj sud formiran je posle Drugog svetskog rata da bi presuđivao u sporovima između članica UN. Njegove odluke su obavezujuće, bez prava na žalbu, a može da ih stavi na snagu Savet bezbednosti, ukoliko je potrebno, podseća "Gardijan".
Ranije se retko dešavalo da treba da se bavi pitanjima koja zadiru u srce jedne nacije.
Očekuje se da će desetine preživelih Bosanaca, uključujući žene iz Srebrenice u kojoj je u julu 1995. ubijeno 8.000 muškaraca, bdeti ispred baroknog zdanja Palate mira dok bude čitana odluka.
Odluka će biti doneta 14 godina pošto je Bosna podnela zahtev i 12 godina od završetka rata u kome se Jugoslavija raspala. Od tada se politička situacija drastično promenila, obe zemlje žele da se priključe EU, ali strasti se nisu smirile.
"Biće ovo veoma značajna presuda i za međunarodno pravo, generalno, ali i iz perspektive posledica sukoba", smatra Andre Nolkemper, direktor amsterdamskog Centra za međunarodno pravo.
Drugi sudovi već su presudili da je za vreme poslednjeg rata na tlu bivše Jugoslavije bilo genocida. Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu već je doneo presude u nekoliko slučajeva. Međutim, slučaj koji se nalazio pred svetskim sudom nije o pojedincima – Bosna kaže da sama srpska država treba da prihvati krivicu.
Ona tvrdi da je nacionalistička ideologija Srbije podstakla genocidnu mržnju, da su njena finansijska i vojna pomoć bosanskim Srbima obezbedili sredstva za genocid, a da su oficiri jugoslovenske vojske aktivno učestvovali u akcijama za isterivanje muslimana.
Srbija, međutim, kaže da nije sve tako jednostavno. Genocid je, po definiciji, jasna namera da se uništi etnička ili rasna grupa – a Srbija kaže da nikada nije vodila takvu sistematsku kampanju.
Suština je u tome da li su sudije ubeđene u to da su bosanski Srbi bili pod kontrolom srpske vlade, što je pitanje koje je moglo da bude rešeno da je Miloševićevo suđenje privedeno kraju. Ono je prekinuto njegovom smrću, a ogromna količina iznesenih dokaza sada je pravno bezvredna, navodi dalje "Gardijan" u broju od petka.
Za razliku od nirnberškog suđenja nacističkim ratnim zločincima kada je nađena jasna veza između lanca komande i holokausta, jugoslovenski tribunal nije uspeo da ustanovi dokazanu vezu između paravojske koja je ubijala i vlade u Beogradu, kaže Johanes Houvink Ten Kate, istoričar u holandskom Centru za ratnu dokumentaciju i profesor studija o genocidu.
Bosansko-srpski slučaj nije krivična stvar i standardi dokaza niži su od onih koji se zahtevaju za krivičnu osudu. Dovoljno je da većina sudija na osnovu "odmeravanja verovatnoća" zaključi da je Srbija odgovorna.
Ali, pre nego što se sudije i pozabave srpskom odgovornošću, prvo moraju da odluče da li imaju sudsku nadležnost – što je teško pitanje zbog kojeg je u prošlosti isti sud osporio samog sebe.
Srbija tvrdi da u vreme kada su počinjena ubistva nije bila članica UN i da, stoga, ne može da joj sudi sud UN. Članstvo Jugoslavije u UN bilo je suspendovano 1992, a Beograd je ponovo primljen kao Srbija i Crna Gora tek 2001. Crna Gora se prošle godine odvojila od Srbije i zatražila od suda da njeno ime bude isključeno iz celog slučaja.
Godine 1996. sud je odbacio zahtev Srbije da odbaci tužbu za genocid rekavši da ima jurisdikciju. Međutim, tri godine kasnije sama Srbija obratila se sudu zahtevajući da interveniše i zaustavi NATO bombardovanje za vreme rata na Kosovu. Sud je tada sa većinom od jednog glasa presudio da nije u položaju da to učini jer Srbija nije država UN.
"Tehnički, sud ne obavezuju njegove ranije presude", kaže Nolkemper. "Šta god da sud odluči, to će biti u neskladu sa jednim delom njegovog ranijeg precedentnog prava", zaključuje Andre Nolkemper, a prenosi britanski "Gardijan".