Vojvođanski ekran
Ovih dana Vojvodina je, uz još nedogledan rasplet u pogledu formiranja republičke vlade, centralna politička tema. Njen status, odnosno novi Statut, donekle je osporen nedavnim odlukama Ustavnog suda. Time su oživljene rasprave o suštini postojeće i obimu željene autonomije u severnoj pokrajini, ali i o održivom državnom ustrojstvu Srbije koja sa svojom južnom pokrajinom još prolazi kroz teška iskustva i bolna iskušenja.
Ostavljajući po strani šta traže i čime bi uopšte mogli da se zadovolje oni koji su nameravali da se na prošlogodišnjem popisu stanovništva pišu kao „Vojvođanin“ (u podtekstu „tim se dičim“) postoji jedna (važna) oblast u kojoj je Vojvodina u potpunosti „vlasna“. Reč je o Radio-televiziji Vojvodine, javnom medijskom servisu Pokrajine. A tu ništa ne zavisi od republičke, već samo od pokrajinske snage i pameti.
Nema nikakve sumnje da je poslednjih meseci vidljivije i jedno i drugo. Na Prvom programu, precizno rečeno. Drugi je najvećim delom ispunjen emisijama za manjine koje se, apriorno, smatraju bogatstvom sredine. Zato se, zbog političke korektnosti, njihova medijska prava ne dovode u pitanje, a još manje ukupan medijski kvalitet i njihov učinak.
Preobražaj prilično bledunjave – i bukvalno i programski – novosadske TV slike očigledna je posledica ambicioznih zahvata u svim njenim segmentima. Sve deluje dinamičnije, savremenije, profesionalnije, veštije – vredno učestalih najava i poziva na gledanje. Ne samo što su za „Dnevnik“ 1 i „Vojvođanski dnevnik“ prilozi bolje snimljeni i plasirani, nego je bolje i sve ostalo – scenografija i svetlo u studiju, dikcija voditelja i njihov „stajling“... Informativna ponuda ojačana je intrigantnim sadržajem ciklusa „Radar“ Marine Fratucan i „Jedan na jedan“ Danice Vučinić, kao i dokumentarne serije „Mediji u Srbiji“ Slaviše Lekića.
Uvedena su i dovedena i na ekran izvedena nova lica. Lokalno se odlično drži, prikazano ne samo u čuvenom već „Petkazanju“ Bore Otića nego sada i u „Faci“, u minijaturama „Iz našeg sokaka“, u „Razglednicama“... Novim, pak, emisijama odolevaju stare, naslovom tačno određene – „Tabloid“ i „Dodati život godinama“. S punim kapacitetom prate se kroz „Hronike“ međunarodne kulturne priredbe, od Sterijinog pozorja i Festivala evropskog filma do „Egzita“...
Ponuda uvezenog sve je raznovrsnija, kupuju se dokumentarne i igrane serije, domaće i strane. „Imperija“ je nesporan spektakl, „Pod istim krovom“ odličan sitkom. A šta će doneti „U poverenju“? Sudeći po prvoj epizodi – mnogo seksualne teorije i prakse. Junaci su biseksualne policajke, seksualni terapeuti, sterilni parovi, davaoci sperme, ljubomorne lezbijke... Ponedeljkom u osam uveče može se proveravati koliko se, kako kaže najava emitera, šestodelna serija bavi „ljubavlju i prijateljstvom, zabavom i fetišizmom, seksom i smrću, istovremeno istražujući kompleksnost međuljudskih odnosa“.
Pa izvol’te, molićemo fino!