Ratne sekire teško će se zakopati

Tek što se pred Međunarodnim sudom pravde posle četrnaest godina okončao spor između Bosne i Hercegovine i Srbije, u kome je Srbija oslobođena optužbi za genocid, ali i proglašena odgovornom što nije sprečila zločin u Srebrenici, počinju da se razbuktavaju nova sporenja – ovoga puta između Srbije i Hrvatske.
Iz Beograda i Zagreba stižu oprečne informacije o tome dokle se stiglo u razgovorima pravnih timova dveju strana.

Kako je u intervjuu za "Politiku" rekao Radoslav Stojanović, šef našeg pravnog tima pred ovim sudom, on se sa hrvatskim zastupnikom Ivanom Šimonovićem sreo u Hagu odmah posle izricanja presude u srpsko-bosanskom sporu. Tada mu je Šimonović rekao da bi trebalo krenuti u vansudsku nagodbu pošto je Zagreb sve bliži donošenju odluke o povlačenju tužbe koju je sudu podneo 1999. godine optužujući Srbiju za navodni genocid u Vukovaru i zločine širom Hrvatske.

Stojanović je odgovorio da to ne može biti platforma za pregovore, jer naša strana ne prihvata nikakvu nagodbu. "Ona bi podrazumevala pogađanje o visini štete koju bi trebalo da platimo, a o tome uopšte ne želimo da pregovaramo. Ako Zagreb na tome bude insistirao, onda ćemo ići na sud".

Hrvatsku javnost je dodatno uzbunila izjava advokata Vladimira Đerića, člana srpskog pravnog tima, koji je najavio mogućnost da Srbija uzvrati protivtužbom protiv Hrvatske. Reagujući na ovu izjavu, zastupnik Hrvatske Ivan Šimonović juče je kazao da je "Srbija samostalna i suverena država i može da podnosi tužbe, ali je druga stvar osnovanost tih tužbenih navoda". On, takođe, smatra da to "nije ništa više nego srpski pokušaj za hvatanje boljih pozicija i jačanje njihove strane u pregovorima oko tužbe".

Zagrebački politički analitičar Davor Đenero ide i dalje, pa kaže: "Jasno je da Srbija nema nikakvu osnovu za takvu tužbu, ti navodi samo pokazuju koliko je Srbija zastrašena mogućnošću da joj se još jednom sudi za genocid. Istina, i za Hrvatsku i za Srbiju bi bilo najbolje da spor reše vansudskom nagodbom i to ne na način da Srbija isplati Hrvatskoj ratnu odštetu, nego da se suoče sa prošlošću i priznaju zločine počinjene u Hrvatskoj", zaključuje Đenero i napominje kako je razlika između ove dve zemlje u tome što je "Hrvatska pokazala spremnost za suočavanje s prošlošću, dok Srbija beži od nje i prebacuje krivicu".

Bivši ministar inostranih poslova Goran Svilanović, u vreme čijeg mandata na toj funkciji je povučena kontratužba protiv Bosne i Hercegovine, ne želi da komentariše najavu nove kontratužbe koju bi podnela Srbija uz opasku da je to "besmislena ideja". U toku spora sa BiH vrlo često se pominjala činjenica da je Srbija povukla kontratužbu, a Svilanović podseća da je to urađeno iz pravnih (procesnih) i političkih razloga.

"Onog trenutka kad vi podnesete kontratužbu, automatski prihvatate nadležnost tog suda. One tvrdnje koje ste prethodno izrekli da ne priznajete nadležnost suda, jer nismo bili članovi UN, u istom trenutku otpadaju. Jednom aktivnom radnjom pred sudom priznajete njegovu nadležnost", kaže Svilanović. S druge strane, kako kaže, "nije primetio" da je ijedan tenk prešao sa teritorije države Bosne na teritoriju države Srbije. Ovo je sud na kome se pojavljuju države, te se sudi državama.

U jučerašnjem zagrebačkom "Jutarnjem listu" objavljen je i razgovor sa Samantom Pauer sa harvardskog univerziteta, koja savetuje Hrvate da "bolje da povuku tužbu nego da srpski nacionalisti slave", jer će gotovo izvesno izgubiti spor pred Međunarodni  sudom pravde pošto neće moći da dokažu genocid.

"Zbog načina na koji je sročena Konvencija o genocidu, gotovo je nemoguće dokazati da su zločini, masakri i etnička čišćenja koji su izvršeni u Bosni i Hrvatskoj bili genocidni. Ako znate da su vam šanse da dokažete postojanje genocida male, preporučila bih da svoju zemlju i ljude ne stavljate u poziciju u kojoj će Međunarodni sud pravde reći da ne može dokazati da je bilo genocida. Ako Sud, pored svih zločina koji su se dogodili, ne može dokazati nameru Srbije da uništi muslimane u Bosni, da li je realno da će takvu nameru dokazati u slučaju Hrvatske", kaže Pauerova.

Poznavaoci prilika u Hrvatskoj kažu da je problem u tome što javno mnenje nije nimalo raspoloženo za povlačenje tužbe, bez obzira na to šta pravni tim misli. U Hrvatskoj malo ko priznaje činjenicu da je nad Srbima u toj zemlji izvršeno etničko čišćenje o kojem postoje i zvanični dokumenti s naredbama za iseljavanje čitavih područja, bez obzira na to što je i sam Franjo Tuđman javno objavio cilj da u Hrvatskoj ne sme da ostane više od 3-4 odsto Srba.