Opljačkana zaostavština primadone

10. 03. 2007. 19:35

Меланија Бугариновић

Novi Sad – Zaostavština operske dive, pokojne Melanije Bugarinović, koju je poklonila gradu Novom Sadu kako bi se finansiralo školovanje mladih muzičkih talenata, posle dugog niza godina nebrige, sada je i – opljačkana.
Pre tri decenije, na osnovu odluke Skupštine Novog Sada, formiran je Fond za unapređenje vokalne umetnosti mladih "Melanija Bugarinović i ćerka Mirjana Kalinović Kalin".

Osim želje da i na ovaj način njeno ime ostavi trajni pečat u muzici, nekadašnja prvakinja Bečke i Beogradske opere je takav gest učinila i u znak pijeteta prema svojoj prerano preminuloj ćerki.

Međutim, umesto osnivača, Skupštine Novog Sada, fondom se trenutno bave nadležni državni organi i Gradsko javno pravobranilaštvo u Novom Sadu. Razlog je što su nedavno sa računa fonda, kako tvrde u Gradskom javnom pravobranilaštvu, "od strane neovlašćenog lica izvršene bezgotovinske transakcije do kojih je došlo usled nedozvoljenih radnji osumnjičenih lica, protiv kojih se vodi krivična istraga u Okružnom sudu u Novom Sadu".

Pravobranilaštvo, takođe, precizira da je nesavesnim ponašanjem banke kod koje je fond imao otvoren račun on oštećen za sedam miliona dinara. Taj novac se uplaćuje na račun fonda od zakupnine nekretnine u Beogradu koju je primadona ugovorom o poklonu ostavila Novom Sadu, uz jasnu oporuku.

Upravo nekretnine u Beogradu, tačnije na Dedinju, imaju najveću materijalnu vrednost. Reč je o dve vile čija je ukupna stambena površina oko 700 metara kvadratnih, a njihove okućnice imaju ukupnu površinu od 3.200 kvadrata. Kuće su poodavno u lošem stanju, jer nijedna garnitura gradskih vlasti, valjda, nije smatrala svojom obavezom da se pozabavi njima. Štaviše, izgleda da se jedna vila negde "izgubila", jer u Gradskom javnom pravobranilaštvu pominju samo jednu nekretninu od čije se zakupnine sliva novac za stipendije mladih talenata. Sudbina druge vile javnosti je nepoznata.

Melanija Bugarinović je Novom Sadu ostavila i drugu svoju imovinu. Reč je o više desetina zlatnih i drugih ličnih predmeta, počev od skupocenog nakita do numizmatičke zbirke starog novca i više štednih knjižica na kojima su bile deponovane devize u raznim valutama, a u protivvrednosti od oko 150.000 nemačkih maraka (računajući valutni odnos u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog veka). Izuzetnu vrednost ima i njen stilski nameštaj koji je, takođe, ostavila ovom gradu, a koji je tada prenet u Muzej Novog Sada.

Nažalost, gradske vlasti nisu, uz pokoji izuzetak, nikad našle za shodno da se na pogodan način oduže velikoj umetnici. Čini se da je za fond najviše učinilo Gradsko javno pravobranilaštvo, koje je povodom aktuelnog volšebnog "nestanka" novca sa računa fonda, s ciljem da se problem što pre i što jednostavnije reši, uspelo da izdejstvuje zaključenje sporazuma o vansudskom poravnanju između fonda i banke iz koje su stipendije "isparile".

Tim sporazumom banka se obavezala da Fondu za unapređenje vokalne umetnosti mladih nadoknadi iznos nestalog novca, čime bi fond bio ne samo obeštećen, već, što je mnogo značajnije – omogućilo bi se njegovo dalje funkcionisanje.

Izvesno je da će banka, čije ime nije zvanično saopšteno, biti  obeštećena nakon okončanja sudskog spora protiv preduzeća "Davidov gradnja" u Novom Sadu, na čijem su se računu, na, za sada, neobjašnjiv način, našla sredstva fonda.

Time, međutim, slažu se mnoga naučna i stvaralačka imena u Novom Sadu, ne bi smela da se stavi tačka na funkcionisanje fonda. Krajnje je vreme da se njegovom sudbinom pozabavi bar aktuelna gradska vlast, a posebno gazdovanjem vilama na Dedinju.