Inspektor piše knjigu o ubistvima
Слободан Ф. Вујановић пише о злочинима из седамдесетих и осамдесетих година (Фото Д. Ћирков)
Spektakularne likvidacije, otmice i pljačke banaka obeležja su organizovanog kriminala u Srbiji. Kada se analiziraju bezbednosne prilike mnogi se sete vremena SFRJ kada se, kako tvrde, moglo bez straha prespavati na ulici. Ali da li je bilo baš tako?
Slobodan F. Vujanović (1941), penzionisani inspektor beogradske policije, kaže da je takav utisak delimično tačan. Država je bila stabilna, nije bilo ratova i teške ekonomske krize.
– Manje je bilo uličnog kriminala kao što su razbojništva ili oružani obračuni. Međutim, bilo je zločina koji su bili izuzetno složeni za rasvetljavanje. Policija je bila izuzetno stručna pa je bio visok procenat rasvetljavanja krivičnih dela, samo je jedan manji broj slučajeva ostao tajna – kaže Vujanović.
Tragičan kraj "srpsko-grčke veze"
On je napisao roman "Nož u grudima taksiste" po istinitom događaju, ubistvu u Beogradu. Trenutno radi na knjizi, ovog puta dokumentarnoj, u kojoj će koristeći arhivu i sećanja kolega obraditi niz slučajeva iz sedamdesetih i osamdesetih godina. A kakvi zločini su se dešavali i da li je bilo lako rasvetliti ih, najbolje se vidi iz obrađenih primera.
– Međunarodna automafija nije karakteristika savremenog doba. Postojala je još sedamdesetih godina, dešavali su se obračuni između ovih kriminalaca – kaže Vujanović.
Jedan od tih obračuna je ubistvo Jovana Palurovića (38) koje se desilo u posleponoćnim časovima 10. maja 1974. godine. Kako je izjavio jedan svedok, na trotoaru naspram hotela "Taš" čula se glasna prepirka između trojice muškaraca. Odjeknuo je pucanj, dvojica su ušla u automobil i zamakla u okolne ulice dok je treći ostao da leži na zemlji. Bio je pogođen u vrat i ubrzo je podlegao povredama.
– Angažovano je pet timova inspektora. Utvrđeno je da se radi o Paluroviću, u blizini hotela pronađen je beli "mercedes" nemačke registracije koji je dovezao sa falsifikovanim dokumentima – seća se Vujanović.
Policija je saznala da se ubijeni u "Tašu" viđao sa nekim Grkom. Usledila je provera svih hotela, saznalo se da je u "Balkanu" odseo Nikolaos Papatsoni (37) iz Atine, utvrđeno je da je dva puta osuđivan u Rumuniji. Raspisana je poternica za njim i ubrzo je uhapšen u Zagrebu. Priznao je da se bavi krijumčarenjem automobila iz Zapadne Evrope na Bliski istok i da je ubio Palurovića, koji je prevozio ukradena vozila, zbog svađe oko jednog automobila. Saučesnik zločina kod "Taša" pobegao je u Atinu, ali je beogradska policija uspela da razbije međunarodnu grupu automafije kojoj su pripadali.
Spaljeni leš u septičkoj jami
Drugi slučaj iz Vujanovićevih spisa govori o svirepom ubistvu Olgice Petrović (25) iz Skobalja. Njen nestanak prijavljen je 15. jula 1977. godine. Poslednji put viđena je dan ranije sa svojim momkom Tanasijem Živančevićem, autolimarom iz Boleča. Ovaj je od početka bio sumnjiv, ali je uporno negirao odgovornost za sudbinu devojke.
– Sa njim je razgovarao inspektor Milan Tomić, poznat po upornim isleđivanjima. Mogao je da 24 sata razgovara sa osumnjičenim. Bio je strpljiv, puštao je privedenog da govori a zatim je ukazivao na nelogičnosti u iskazu – kaže Vujanović.
Tomić je uspeo da "otvori" Živančevića. Ovaj je vrdao, ali je na kraju rekao da je ubio svoju devojku da ga ne bi teretila za tešku saobraćajnu nesreću. Policija je znala za udes na tom području u kome je jedna osoba poginula, dok je vinovnik nesreće pobegao. Živančević je inspektore odveo u vinograd gde je, ubodom šrafcigerom u srce, ubio Olgicu. Tvrdio je da je njeno telo spalio i da se ono pretvorilo u prah, pokazujući na tragove loženja vatre. Odmah je vraćen na dodatno saslušanje. Na kraju je rekao istinu – posle ubistva pokušao je da spali telo. To mu nije uspelo pa je leš bacio u septičku jamu u svom dvorištu. Živančević je osuđen na dugogodišnju kaznu.
Uprkos efikasnoj policiji neki slučajevi, kao što je ubistvo sirijskog državljanina Mahmuda Abdukaldera Vadee (31), nikada nisu rasvetljeni. On je likvidiran 1. oktobra 1981. godine u Tašmajdanskom parku. Dok se kretao stazom, brzim hodom sustigao ga je mladić u plavoj vindjakni. Ispalio mu je hitac u potiljak i pobegao. Vadea je bio student Medicinskog fakulteta, stanovao je u Studentskom gradu. Nezvanično se saznalo da je on bio vođa terorističke organizacije "Muslimanska braća" za Balkan. Arapski studenti nisu smeli da pisnu šta znaju o njemu, obuzimao bi ih strah čim bi inspektori spomenuli "Muslimansku braću". Posle 42 dana intenzivnog rada, slučaj je predat jednom inspektoru sa zadatkom da evidentira eventualna nova saznanja. Iako se naslućivalo da je reč o akciji neke tajne službe, ovo ubistvo je ostalo nerasvetljeno.