Privatno oružje na meti

08. 09. 2012. 22:00

– Novobeogradski blokovi su čuveni po bandama i pucnjavi, naročito se puca za vreme praznika i sportskih utakmica. Tako je jedan od posetilaca tek formiranog sajta www.oruzjenameti.org označio situaciju u prestonici, s leve strane Save.

Građani Srbije već nekoliko dana mogu da potpuno bezbedno i anonimno izraze svoje mišljenje o kulturi naoružanja, kao i da prijave situacije gde i kada je oružje viđeno ili upotrebljeno. To je moguće zahvaljujući kampanji „Oružje na meti”, koju je pokrenuo Centar za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Evropi (UNDP/SEESAK). U prvih nekoliko dana sajt je zabeležio više komentara u vezi sa problematikom oružja.

Tako je nekoliko posetilaca sajta smatra da oružje treba potpuno zabraniti i da je kultura naoružanja u Srbiji zapravo u najvećoj meri proizvod ratnih devedesetih godina prošlog veka.

O problemu naoružanosti građana Srbije, naročito kada je reč o ilegalnom oružju, svedoči i nedavni napad na policajca. Naime, njega je na službenoj dužnosti više puta „heklerom” u glavu udario mladić, u četvrtak uveče u Vojvođanskoj ulici u beogradskom naselju Surčin. Napadač je ubrzo uhapšen, a kod njega su, između ostalog, nađena i dva pištolja.

Ivan Zveržhanovski, vođa tima UNDP/SEESAK rekao je na nedavno održanoj konferenciji za novinare da bi ovaj projekat trebalo da omogući formiranje slike o posedovanju i upotrebi oružja, kao i o kulturi naoružanja u Srbiji.

– Postoji pretpostavka da je u Srbiji prisutna tradicionalno jaka kultura korišćenja i nošenja oružja, koju podržava većina članova društva.

Velika prisutnost legalnog i dostupnost ilegalnog malokalibarskog i lakog oružja u jugoistočnoj Evropi, predstavlja bezbednosni rizik i pretnju održivom razvoju za društvo tog regiona – napominje Zveržhanovski.

Dejan Raketić iz MUP-a Srbije rekao je da se većina krivičnih dela počini nelegalnim oružjem. Iako pojedine procene stručnjaka govore da je broj ilegalnog oružja tri puta veći od registrovanog (1,2 miliona cevi), u MUP-u i UNDP Centru za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Evropi (SEESAK), smatraju da broj nelegalnog oružja zapravo nije moguće utvrditi ni približno.

– Kad bi policija znala koliko ima komada neregistrovanog oružja, otkrila bi i gde ga ima, pa bi ono bilo oduzeto. MUP Srbije je u proteklih deset godina imao više akcija legalizacije i prikupljanja nelegalnog naoružanja. U tom periodu uništeno je oko 90.000 komada oružja prikupljenog po raznim osnovama – napomenuo je Raketić.

Zveržhanovski je dodao da su procene od pre šest godina pokazivale da je broj ilegalnog oružja skoro duplo veći od broja registrovanih cevi u posedu građana. Budući da novo istraživanje nije dugo rađeno, Zveržhanovski se složio sa Raketićem, da je nemoguće proceniti broj nelegalnog oružja u Srbiji.

O tome da se većina najtežih krivičnih dela počini vatrenim oružjem govore i podacima SEESAK-a, koji pokazuju da su u 2010. godini osuđeni za ubistvo u 64 odsto slučajeva koristili vatreno oružje, a u 32 odsto hladno.

Sa druge strane, prema rečima Raketića, najveći broj prekršaja, koji se odnose na korišćenje oružja na svadbama i prilikom rođenja deteta ili slavlja zbog sportskih pobeda, učini se registrovanim oružjem.

Kako prijaviti viđeno oružje

Građani mogu da prijave i svoje mišljenje o kulturi naoružanja izraze putem Internet sajta www.oruzjenameti.org, slanjem i-mejla na adresu oruzjenameti@gmail.com, putem tviter naloga @oruzjenameti ili putem mobilnih telefona preuzimanjem ushahidi aplikacije.

Sve informacije, kako napominju u UNDP, koje građani daju su anonimne i biće korišćene isključivo radi održavanja projekta i analize rezultata.