Društvo ne podržava preduzetnice
Наталија Мићуновић Фото Д. Ћирков
Za razliku od zemalja Evropske unije u kojima su žene vlasnice 30 do 40 odsto preduzeća, u našoj zemlji tek svakim četvrtim preduzećem upravlja ženska ruka – zvanični podaci organizacije „UN women” govore da svega 25–26 odsto preduzeća u našoj zemlji vode žene. Iza kulisa ove rodno senzitivne statistike stoji podatak da je svaka druga dama u burne vode srpskog biznisa zakoračila zato što je postala samohrana majka ili je njen suprug ostao bez posla, pa je otvaranje sopstvene firme bio jedini način da ona i njena porodica – prežive. Dodatni problem predstavlja činjenica da je stopa gašenja „ženskih“ preduzeća veoma visoka – prošle godine iznosila je 47 odsto. Predstavnici Unije poslodavaca Srbije ističu da društvo ne podržava žensko preduzetništvo. Kada saberu troškove koji su potrebni za otvaranje preduzeća, veliki broj žena odustaje od otvaranja firmi i radi „na crno“ i tako gubi mnogobrojna prava iz socijalne, zdravstvene i penzione zaštite.
Istraživanje Udruženja poslovnih žena Srbije iz 2010. godine govori da su žene manjinski vlasnici nekretnina u zemlji (podaci govore da pripadnice lepšeg pola imaju vlasništvo nad 10–20 odsto nekretnina), i to je razlog zbog kojeg imaju problema sa dobijanjem kredita kako za otpočinjanje, tako i za razvoj biznisa. Ipak, ohrabruje podatak da se po broju žena koje zauzimaju vodeće pozicije u srednjem menadžmentu Srbija nalazi u samom evropskom vrhu – oko 40 odsto pozicija u srednjem menadžmentu drže pripadnice lepšeg pola.
Direktorka Uprave za rodnu ravnopravnost Natalija Mićunović ističe da žene čine većinsku radnu snagu u manje plaćenim profesijama – prosveti, zdravstvu i sektoru socijalnih usluga, a da muškarci i dalje dominiraju u profesijama koje su sinonim za novac, uticaj i moć. Ona ocenjuje da je potrebno da prođu decenije da bi došlo do suštinskih promena u društvu, jer je podela na „ženska“ i „muška“ zanimanja deo patrijarhalnog kulturnog koncepta – u mnogobrojnim porodicama devojčice i danas odrastaju uz poruke „nije građevina, arhitektura, politika... za žene“.
Ona, međutim, naglašava da je zadovoljna brojem žena u sadašnjoj Vladi Srbije i podseća da je u Nemanjinoj 11 i ranije sedelo pet žena ministarki, ali tada je vlada imala veći broj članova, pa nije bio zadovoljen uslov da svaki treći član vlade bude lepšeg pola. Na pitanje – kako komentariše podelu resora iz vizure rodne ravnopravnosti, ona konstatuje da je, primera radi, dobro što resor za evropske integracije vodi pripadnica lepšeg pola, ali ocenjuje da novac, moć i službe bezbednost i dalje drže muškarci.
Statistika koja brojevima slika polnu neravnotežu govori da su žene u Srbiji gotovo isto obrazovane kao muškarci, ali da su one češće nezaposlene i manje plaćene – podaci Republičkog zavoda za statistiku koji su sakupljeni u knjizi „Žene i muškarci u Srbiji“ svedoče da je u septembru 2010. godine plata žena zaposlenih u zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti iznosila 48.437 dinara, a plata muškarca 59.415 dinara. Zarada žena u državnoj upravi iznosila je 57.783 dinara, a muškarac na istom radnom mestu dobijao je 60.148 dinara. Za isti posao u obrazovanju žena je bila plaćena 48.300 dinara, a muškarac 54.898 dinara. Osim što su manje plaćene na istom radnom mestu, žene provode čak dva sata dnevno više na neplaćenim poslovima u domaćinstvu, a podaci govore da više od 60 odsto pripadnica lepšeg pola u našoj zemlji, osim u sopstvenoj porodici, radi i u drugom domaćinstvu – najčešće pomaže svojim starim i bolesnim roditeljima u kućnim poslovima.
Zagovornice rodne ravnopravnosti sigurno će obradovati podatak do kojeg su došli istraživači Republičkog zavoda za statistiku i koji glasi da su žene osvojile one poslove koji su doskora bili rezervisani samo za pripadnike jačeg pola – one čine 47 odsto zaposlenih civilnih lica u Ministarstvu odbrane, iako je samo dva odsto žena u profesionalnoj vojnoj službi. U Ministarstvu unutrašnjih poslova svaka peta zaposlena osoba je ženskog pola, iako se na strateškim rukovodećim položajima nalazi svega 13 procenata dama. Ipak, čini se da je Uprava carina poslednja neosvojiva muška „tvrđava“ – iako žene čine 41 odsto zaposlenih osoba u ovoj upravi, na strateškim rukovodećim položajima nema nijedne dame, dok se na rukovodećem položaju srednjeg nivoa nalazi samo jedna žena.
Katarina Đorđević