Reklamira me Bouvi

19. 03. 2007. 15:26

Дејвид Боуви и Брајан Рашић

Branislav Brajan Rašić, jedan od najpoznatijih srpskih fotografa, počeo je davnih sedamdesetih u "Džuboksu".
Onda se otisnuo u London, gde je prvih nekoliko meseci radio, kako kaže, sve i svašta.
Pošto je engleska prestonica Meka događaja, pa tako u istom danu možete da vidite Erika Kleptona i Van Morisona, kao veliki ljubitelj muzike Rašić je počeo da ide na koncerte i slika da bi, kako priznaje, video svoje idole i ovekovečio ih fotoaparatom.
Danas, ističe, zarađuje bolje od dobrog londonskog pravnika.
Koliko je bilo teško probiti se, Rašić u intervjuu listu "Politika" priča:

– Grupa "Led cepelin", čiji sam veliki fan, svirala je u Briselu. Otišao sam u njihovu izdavačku kuću i pitao da li postoji šansa da slikam koncert. Kada su me pitali za koga radim, rekao sam za "Džuboks". Iako su u "Džuboksu" smatrali da nema šanse da slikam koncert, uspeo sam! Usledili su koncerti "Kleša", "Bič bojsa", Santane, Majka Oldfilda koje sam slikao, čak sam i pisao o njima i sve je objavljeno u "Džuboksu". Prva slika koju sam prodao bila je fotografija grupe "Dženezis", gde su oni obučeni kao Meksikanci.

Kaže da danas uopšte ne zna gde sve objavljuju njegove slike. Sa ponosom ističe da je nedavno njegova fotografija Madone krasila naslovnu stranu magazina "San". Najviše je slikao "Stonse" koji su mu, ističe, najveća ljubav. Prati ih već tridesetak godina, a na spektakularnom koncertu "Rolingstonsa" na Kopakabani u Riju iz februara 2006. bio je zvanični fotograf čuvenog benda. O tome kako je uopšte počeo da ih slika, priča:

– "Rolingstonsi" su jedan od mojih najdražih bendova. Prvi put sam ih gledao 1974. u Bernu, a ranih osamdesetih sam počeo da ih slikam u Engleskoj. Kada su "Stonsi" u pitanju, imam privilegije u odnosu na ostale. Ne mogu da kažem da sam ortak sa članovima grupe, više poznajem Dejvida Bouvija. Kada radim sa njima mi se pozdravimo, popričamo a onda svako radi svoje. Prošlog leta, posle prvog koncerta na evropskoj turneji u Milanu, pozvali su me na njihovu žurku a najviše sam pričao sa Ronijem Vudom.

Što je neka zvezda veća, ona je ljubaznija, kaže Rašić. Osim Bouvija, izdvaja i Pola Makartnija, koji su, kako smatra naš sagovornik, pravi džentlmeni.

– Sa Makartnijem sam često radio i uvek imao izuzetno prijatne doživljaje. Pre nekoliko godina on je sa Polom Velerom i Noelom Galagerom snimao pesmu "Come together", a tu su bili i Džoni Dep i Kejt Mos. Njih dvoje nisu hteli da se slikaju zajedno, a Makartni ih je sve okupio da bi ih ja fotografisao. Kada sam mu rekao: "Pa ti si najveća zvezda!", on je samo odmahnuo rukom jer nema potrebu da se folira i izigrava zvezdu. Na primer, Dejmon Olborn iz grupa "Blur" i "Gorilaz" neće da stane da ga slikaju. Ja sam se davno sa njima družio, radio intervjue kada to niko nije hteo, no ljudi se menjaju. Ali, nemam negativna iskustva sa zvezdama.

Ističe da mu je svejedno da li radi sa Zdravkom Čolićem ili Makartnijem. Poštuje svakoga, bez obzira na to da li je velika zvezda ili početnik.

– Volim sve da radim, ali mi je lepše da slikam, recimo, "Pusiket dols" nego grupu "Franc Ferdinand". Kroz fotografije pokušavam da prenesem neki momenat koji sam doživeo na koncertu, u bekstejdžu, sa zvezdama. Kada sam prvi put slikao grupu "Kors", pevačica sastava Andrea Kor, koja je divna osoba, pogledala me je kroz objektiv i ja sam se istopio. Moja fotografija se posle našla i na omotu njihovog singla.

Prošle su četiri godine od njegove izložbe u Beogradu na kojoj je predstavio fotografije "Rolingstonsa". Kaže da ima toliko fotografija da bi moglo da se organizuje nekoliko izložbi u njegovom rodnom gradu, što bi jako voleo. Proteklih dana je slikao Lili Alen, Brajana Ferija, "Arkejd fajr", a čekaju ga koncerti Doli Parton i Lajonela Ričija.

O tome koliko mu je značilo to što se informacija o pokretanju njegovog novog sajta brianrasic.com pojavila i na veb-prezentaciji Dejvida Bouvija, kaže:

– To je veliko priznanje za moj rad. Ja sa Bouvijem sarađujem poslednjih nekoliko godina. Kada je video fotografije iz osamdesetih oduševio se. Za samo tri dana imao sam oko 3.000 poseta na mom vebsajtu sa Bouvijeve prezentacije. Mnogi mi predlažu da objavim knjigu sa slikama Dejvida Bouvija. Ne postoji danas mnogo sajtova gde neko može da vidi 140 fotografija Bouvija ili 400 slika "Stonsa". Zato je taj sajt značajan i ponosan sam što me reklamira Dejvid Bouvi!