Male i velike mućke
(Аутор J. Прокопљевић)
Kad poznati bubnjar u TV emisiji usput pomene kako naš narod uopšte nije lakomislen, pa on, umetnik, prodavca ne može prevariti ni za krompir, to zvuči tako obično, narodski. Hteo je ovaj muzičar možda da kaže: "Dobro prođeš, ako ne budeš prevaren". I to na svakom koraku. Ne samo na pijaci, nego i na benzinskoj pumpi, menjačnici, bankarskim šalterima za lake kredite s teškim dugovima; u ponudi svakojakih prodavaca s dostavom na kuću ili preko interneta, prodeva se šićarenje, zakidanje na meri i računu, način da se preživi, lakši od rada. Naročito ako posla nema. Udruženje potrošača najavljuje zaštitu od raznih "mućki" u trgovini, ali teško da će sprečiti krađu na sitno.
Pojavu manje primećuje onaj ko ima više novca. Neki ljudi ćute kad su sitno prevareni, ako prodavac nema sitno za kusur. U prodavnici "Srbokopa" (u Dušanovoj ulici, u Beogradu) kupac mora da se nakrivi, sagne ili podigne na prste, kako bi video kazaljku na vagi. Neko se možda i pobuni, ali ubrzo shvati da je na istom kao druge mušterije. Pa šta, nekoliko grama gore, dole.
Zbir sitnih prevara toliko je poznat našem građaninu da je postao odomaćena pojava koju svakodnevno srećemo. Kad osmog marta cveće uočljivo poskupi, kao i jaja uoči Uskrsa, to je redovno stanje.
Navikne naš čovek. Kolika je dobit sitnim zakidanjima, ako je umnožena milion puta, zna samo onaj ko je zaradi, kada broji pazar.
U Nišu su čak otkrili i uređaje (cena od 45 do 125 evra) za vraćanje električnih brojila unazad, a da ne govorimo o razobličavanju neviđenih afera kao što su lažiranje putarine u milionskim iznosima ili ispita čija se konačna cena još ne zna. Ulični dileri se opet motaju oko pijaca, a zabeleženo je više slučajeva prevare građana. Umesto dinarskih stotinarki dobije dvadesetice, skrivene u svežnju novčanica. To što je građanin navikao da prećuti ne znači da će tu naviku i zadržati. Sve dok zaista ne bude udaren po džepu. A dotle? Ugledni analitičari koji sa svojih visina nude svoje odgovore, ne pominju opasnost od posledica nedovoljno istraženih sitnih prevara. Nikom ništa. Koliko je sitna pohlepa presudna u sitnim "vaćarenjima" upadljivo se vidi u Mićkovoj emisiji (Pozovi M...) kada se, kao, javlja na oglase. Zbog nade u mali dobitak neki prodavac (kupac) robe (usluge) biva do suza ismejan pred brojnim gledaocima. Posle se i njemu čak to dopadne.
U petak pre podne, gost u emisiji "Peščanik" bio je desetogodišnji Vaso, natprosečno obavešten desetogodišnjak koji je odgovarao na neka pitanja, a mnoga i sam postavljao. Njemu se mnogo toga ovde ne sviđa, ne zbog toga što je rođen u Engleskoj, nego zato što želi da bude slobodan i kaže ono što misli.
Na pitanje zašto se javio da bude gost u slušanoj, političkoj emisiji, odgovorio je, otprilike: "Volim da učestvujem u političkom životu. Nervira me rasizam... Ima mnogo ludaka. Svi su namrgođeni. Tužni. Izgubili su sve. I novac. Samo im je to važno. Novac. Sam koncept novca je glup. Kada bi sve bilo besplatno i određena količina potrebne robe koja se dnevno troši, svi bi bili bogati, ne bi bilo siromašnih..."
Ovaj dečak očigledno natprosečne inteligencije redovno se obaveštava o svim političkim i ekonomskim pitanjima. Još je mlad da glasa, a do punoletstva će još dosta toga naučiti. Možda će on otkriti koncept za spas bar od sitnih prevaranata koji čekaju na svakoj "krivini".