Hajka na rasno nepodobne
Плакат ултрадеснице: Беч не сме постати Истамбул
Talas nacionalističkih i (neo)nacističkih provokacija u srednjoj Evropi dostigao je alarmantni nivo. Iz Nemačke, Austrije i Švajcarske pristižu izveštaji o novim incidentima tamošnjih pripadnika ekstremne desnice. Na meti su doseljenici, ali, po desničarskim merilima, i rasno ili po verskom opredeljenju nepodobni starosedeoci i novi državljani.
Provokacije, kojima se u Nemačkoj daje najveći publicitet, uperene su protiv pripadnika mojsijevske vere. Tako je ovih dana, u dva policijska izveštaja, dokumentovan antisemitizam egzekutivnih organa. U policijskoj akademiji Berlina izbila je afera zbog širenja antisemitizma među pitomcima i predavačima, istovremenog odbijanja da prihvate štivo o odgovornosti nacističkog režima za zločine u Drugom svetskom ratu. Druga afera, izvesno je pikantnija. Javno tužilaštvo u Frankfurtu priznalo je, posle obelodanjivanja informacija u medijima, da je dve godine ignorisalo dojave o poimanju službenih telohranitelja TV moderatora Mihaela Fridmana, bivšeg potpredsednika Centralnog saveta Jevreja u Nemačkoj, od 2001. godine predsedavajućeg Evropskog jevrejskog kongresa. Jedan od telohranitelja bio je aktivni neonacista, dvojica – simpatizeri ekstremne desnice...
Vrednovanje provokacija
U nemačkim statistikama pada u oči da nadležni razlikuju antisemitske ispade od "bezazlenih" provokacija, uperenih protiv došljaka, pečalbara. Prvi se svrstavaju u kategoriju incidenata, drugi se tumače kao odraz nezadovoljstva srednje klase socijalnom situacijom – spontano davanje oduška.
Na dimenziju "davanja oduška" ukazuju statistike Inicijative protiv rasizma "Zara", u Beču. U Austriji je u 2006. godini registrovan neslavni rekord, 1.504 provokacije i incidenta. Dodato je da je broj "sličnih provokacija i nedela" u Nemačkoj višestruko veći. Kao posebno zabrinjavajuća navedena je činjenica naglog porasta registrovanih desničarskih ispada. U petogodišnjem periodu, od 2000. godine naovamo, broj incidenata u Austriji je udesetostručen: "Do sličnog zaključka bi se došlo i u Nemačkoj, ako bi se objavile verodostojne statistike", tvrde funkcioneri "Zare".
Nadležni u bečkim ministarstvima unutrašnjih poslova i pravosuđa istakli su: "Austrija preduzima mere u cilju bespoštednog obračuna sa agitatorima desnice i provokatorima koji šire ksenofobiju". Kao primer borbe navedeno je jučerašnje hapšenje trojice za sada neimenovanih predvodnika ilegalne neonacističke organizacije "Savez slobodne omladine", sa sedištem u Gornjoj Austriji, rodnoj pokrajini Adolfa Hitlera i Jerga Hajdera. Protiv njih je pokrenut postupak zbog organizacije prošlonedeljnog "ustaničkog mitinga omladine verne otadžbini"
Portparoli zvaničnog Beča, međutim, naišli su na oštru kritiku "Zare" i Dokumentacionog arhiva austrijskog otpora (nacizmu i neonacizmu) DOV. "Povremeno istupanje protiv ultradesničara i kažnjavanje šačice neonacističkih prvaka predstavljaju alibi akciju – daleko opasniji vinovnici antisemitizma i ksenofobije, poput političara Hajderovog kova, ostaju netaknuti."
Populistička računica
"Političari ekstremne desnice – svesno šire mržnju, podstiču nasilje, a pri tom se kriju iza paravana političkog imuniteta", izjavio je za "Politiku" izvor DOV-a.
Da se parolama protiv došljaka može steći politički kapital, dokumentovano je prošlog vikenda u Švajcarskoj. Ministar pravosuđa Kristof Bloher, jedan od lidera ultradesno orijentisane Švajcarske narodne partije SVP, izjavio je na kongresu stranke u Luganu: "... Suočeni smo sa najezdom varvara, koji brutalno gaze tekovine naše (švajcarske) kulture... Strance koji se ne uklapaju u standarde integracije, trebalo bi proterati iz zemlje." Po Bloheru, proterivanje stranaca bi bilo opravdano, i kada je reč o gresima njihovih članova porodice. Ako dete ukrade čokoladu u supermarketu, oca bi trebalo deportovati kući, čak i ako je u međuvremenu stekao švajcarsko državljanstvo.