Polica za sardine
Engleski dizajner srednje generacije Majkl Mariot, pokrenut idejama Viktora Papaneka, teoretičara dizajna iz sedamdesetih godina prošlog veka, pokušao je stolicom za odlaganje metalnih kutija sa sardinama da skrene pažnju na nekoliko stvari. Pre svega na zaštitu životne sredine od proizvodnje mase nepotrebnih, suvišnih predmeta koji samo troše dragocene sirovine da bi bile izrađene i zagađuju okolinu jer, kao suvišne, ubrzo završe u smeću; zatim na mogućnost reciklažne upotrebe materijala koji je već jednom bio korišćen za izradu predmeta, i da umesto da bude odbačen bude ponovo iskorišćen na pravi način; kao i na podizanje svesti kod ljudi o tome da su stvari sa kojima živimo naši prijatelji.
– Kao dizajner trećeg milenijuma, koji je svoju karijeru započeo na kraju drugog milenijuma, ovakva razmišljanja su mi se nametnula sama po sebi, spontano – kaže Mariot.
Prazne i čiste kutijice za sardine idealne su za odlaganje sitnica koje stoje razbacane po radnom stolu. Svašta može da stane u njih, čak i onda kada je jedini radni pribor – kompjuter. Način otvaranja kutijica ima zgodan detalj, koji će poslužiti kao drška za povlačenje da bi ste kutijice izvukle, baš kao što fioka ima ručku. Ne moraju sve biti prazne, u nekoj može biti čak i sardina, ako ogladnite!
– Savremeni čovek bi trebalo da ima sopstvenu viziju materijalne kulture, stvari treba da budu manje izuzetne a više nešto čime ćemo deliti svakodnevicu. Budimo selektivni, ne dozvolimo da ono što je blizu, smeta – savetuje dizajner Mariot.
----------------------------------------------
Uloga dizajnera je da rešava probleme
Britanski dizajner Majkl Mariot je rođen 1963. u Londonu. Prvo je studirao dizajn nameštaja na tamošnjem koledžu a zatim je studije nastavio na kraljevskoj Akademiji za umetnost. Posle diplomiranja, 1993. otvorio je i dizajn-studio, gde je počeo da projektuje za enterijer i da sam radi prototipe u radionici. Bili su to jednostavni i efektni komadi, pri čemu je često koristio reciklirane materijale. Napominjao je: „Provodim dosta vremena posmatrajući stvari oko sebe, svoje najbliže okruženje. Analiziram stvari sa aspekta materijala, funkcije, upotrebe, veličine, oblika, boje, teksture, finiša, odnosa forme i materijala. Oduvek me je interesovalo kako se stvari prave i koriste, čemu služe. Mislim da je moja uloga kao dizajnera, da rešavam probleme, a ne da ih stvaram.”