Sudije nerado izriču zatvorske kazne
Драгослав Милановић
Šabac – Od ukupno 2.562 presude donete tokom 2006. godine pred okružnim i sedam opštinskih sudova u Mačvanskom okrugu, osuđujućih je bilo 2.411 ili 94,1 odsto. U 85 slučajeva (3,3 odsto) tužilac je odustao, a 66 okrivljenih (2,6 odsto) oslobođeno je. Ovo je rezultat vredan hvale, ali okružnog tužioca u Šapcu Dragoslava Milanovića brine blaga kaznena politika.
Po broju opštinskih tužilaštava i teritoriji koju pokriva, Okružno tužilaštvo u Šapcu drugo je po veličini (posle Užica) u unutrašnjosti u Srbije. U 2006. godini, u radu je bilo oko 11.000 predmeta (5.805 krivičnih), od kojih 9.163 novozaprimljene. Nerešeno je ostalo svega 20 odsto, čime je ostvaren jedan od primarnih zadataka u toku prošle godine – povećanje ažurnosti.
– Možemo biti samo nominalno zadovoljni, jer je kaznena politika sudova blaga. U ukupnom broju osuđujućih presuda imamo 250 zatvorskih kazni, ili 10,37 odsto. Novčane kazne su izrečene u 385 slučajeva što je nepunih 16 odsto, a uslovne u 1.753 predmeta, odnosno 72,70 odsto. U uslovnim osudama prednjače opštinski sudovi u Krupnju i Ljuboviji, u kojima tokom prošle godine nije bilo ni jedne zatvorske kazne – kaže za "Politiku" Dragoslav Milanović.
On ističe da je pred Okružnim sudom u Šapcu, gde se sankcionišu najteža krivična dela, zatvor izrečen u 50,7 odsto osuđujućih presuda. U 31,6 odsto slučajeva bile su novčane kazne, a u 18,7 odsto uslovne osude. Kaže da su zatvorske kazne bliže zakonskom minimumu i smatra da se neopravdano primenjuje institut naročito olakšavajućih okolnosti.
– Ne umem da objasnim da li se radi o nedostatku hrabrosti sudija, ili o neusaglašenosti i nekoordinaciji između Vrhovnog suda, sa jedne, i okružnog i opštinskih sudova, sa druge strane, ali se primećuje taj trend ublažavanja kaznene politike. Recimo, jedan prvostepeni sudija za držanje droge oslobađa lica kada je količina ispod grama, smatrajući da se radi o delima malog značaja, iako je zakonodavac predvideo zakonsku kaznu. Tužiocu nije problem da napiše žalbu, ali se gubi vreme, energija, novac i obesmišljava celokupan rad – ističe Milanović.
Prema njegovim rečima, uslovna osuda ima svrhu kod nekoga kome je to prvi incident u životu i kome će upozorenje uz pretnju kaznom imati efekta. Međutim, ako se izriče nekome ko se pojavljuje drugi, treći, ili četvrti put, onda mu se šalje poruka da će proći bez adekvatne kazne. Takva praksa može da ostavi pogrešan utisak da su sudije korumpirane.
Milanović ne krije da je prošle godine bilo 28 pritužbi na rad okružnog i opštinskih javnih tužilaštava. Samo u jednom slučaju utvrđeno je da rad jednog opštinskog tužilaštva nije bio dovoljno ažuran. Predmet nije bio u fioci, već je ostao duže u fazi policijskih provera.