Afrički holokaust

25. 03. 2007. 16:42

Робови и на Хаитију – злочин и према деци (Фотодокументација "Политике")

"U malo stvari u kojima se slažem sa Džordžom Bušom spada njegov opis transatlantske trgovine robovima kao jednog od najvećih zločina u istoriji... Ropstvo je predstavljalo masovno ubijanje miliona ljudi. Nemačka se izvinila za holokaust. Mi moramo da se izvinimo za trgovinu robovima. Država koja odbija to da učini, samo gubi u očima celog sveta", napisao je ove nedelje u "Gardijanu" gradonačelnik Londona Ken Livingston, povodom sutrašnje 200-godišnjice zakonskog akta (25. marta 1807) kojim je Britanija prva od ondašnjih globalnih veletrgovaca ljudima (Španija, Holandija, Francuska, Severna Amerika) donela zabranu varvarskog biznisa.

Posao na čijim su profitima stolećima stasavale imperije, stavljen je van zakona prevashodno iz moralnih razloga, napominje Bi-Bi-Si u jednom od mnogobrojnih priloga na ovu i dan-danas moralno uznemirujuću temu. Dvesta godina kasnije postavlja se pitanje šta Britaniji nedostaje da se do kraja odredi prema "afričkom holokaustu", uz podsećanje da je tokom 450 godina prisilno preko okeana u ropski život bilo transportovano oko deset do petnaest miliona Afrikanaca, a oko milion nije ni stiglo do novog sveta, umirući u užasnim uslovima u neljudski prenatrpanim brodovima.

Za Kena Livingstona dileme nema da je formalno izvinjenje britanske vlade neophodno i da nikakve druge formulacije ne mogu da zamene značaj jednog ovako jasnog i nedvosmislenog gesta.

Za premijera Tonija Blera dileme takođe nema da je trgovina robljem bila duboko nehumana i u svakom pogledu predstavlja istorijsku sramotu. On je zbog toga u više navrata izrazio žaljenje, poslednji put prošle nedelje posle susreta sa predsednikom Gane Džonom Kufuorom.

Najvažnije je da ono što se događalo u prošlosti pamtimo, osuđujemo i govorimo zašto je to u potpunosti neprihvatljivo, naglasio je Bler.

Ne samo Ken Livingston, već i mnogobrojni aktivisti za ljudska prava, očekivali su više, pogotovo što je Toni Bler u dosadašnjim istupima i osudi otišao dalje od svih svojih prethodnika.

"Teško je i poveravati de je ono što bi se danas smatralo zločinom protiv čovečnosti u svoje vreme bilo legalno", konstatovao je premijer u autorskom prilogu za časopis "Nju nejšen", specijalizovan za afričke teme. Ipak ni u tom članku, objavljenom još u novembru, niti u izjavama ovih dana, neposredno uoči godišnjice, nema reči izvinjenja.

Po nekim tumačenjima problem nije političke, već pravno-finansijske prirode. U slučaju zvaničnog izvinjenja mogao bi da usledi i zvanični zahtev za obeštećenje nekih od naslednika. Pred perspektivom ispostavljanja te vrste istorijskog računa sve priče o čistim računima nacionalne savesti naravno da padaju u drugi plan.