Politički bedem srpskom kapitalu

01. 04. 2007. 19:23

Горан Новковић

INTERVJU
Od našeg stalnog dopisnika
Ljubljana, 31. marta – Neuspeh Miroslava Miškovića odnosno Milana Beka da uđu u vlasničku strukturu slovenačkog "Merkatora", što je omela ne samo ljubljanska štampa nego i paradržavni fondovi, slučaj "Salford", čiji je pokušaj da kupi "Ljubljanske mlekare" propao pošto je ova firma od strane slovenačkih medija žigosana kao "srpsko-britanska kompanija" koja pere "prljav Miloševićev novac", krah pokušaja "Delta Holdinga" da kupi nekad prestižni "Fruktal" iz Ajdovščine ili plac u Ljubljani na kome bi podigao megadućan… Sve ovo dogodilo se otkako su 2000. normalizovani odnosi između Srbije i Slovenije.

"Delta" je nedavno, prilikom pokušaja da od menadžmenta "Vinakrasa" otkupi fabriku mesnoprerađivačke industrije "Kras" u Šepuljama, objavila da se nada da time "piše istoriju", obeležava prodor prvog preduzeća iz Srbije iza bedema privredne tvrđave kakvom Sloveniju smatraju mnogi ulagači iz sveta. Matrica se ponavlja – sprega ovdašnjih medija i politike poslove i kapital koji stiže iz Srbije proglašava "mafijaškim" ili "nečasno zarađenim tokom proteklih ratova". To upućuje na zaključak da u Sloveniji postoji politička blokada za investicije "s juga" Balkana. Upitali smo Gorana Novkovića, urednika specijalizovanog lista "Finance" i komentatora privrednih tokova u državi, zašto kapital iz Srbije nema prođu u Sloveniju?

– Tačno je da se u Sloveniji često pojavljuju članci o sprezi srpskih novopečenih biznismena s bivšim, Miloševićevim režimom. Smatram da se radi o protekcionističkoj retorici onih ekonomskih snaga u obe države koje žele da sačuvaju svoju privrednu moć, uticaj – kod kuće. Tipičan primer je prošlogodišnja afera "Merkator". "Pivara Laško", "Istrabenc" i "Delta" su pomoću medija i s nacionalističkom pompom branili svoje pozicije na domaćem terenu. Činjenica je da su u ovom trenutku politički odnosi između Srbije i Slovenije zreliji za ulazak kapitala srpskih firmi u Sloveniju, nego, recimo, odnosi Slovenije i Hrvatske za ulazak hrvatskih preduzeća u Sloveniju. Tačno je, međutim, da srpskih investicija ovde praktično nema. Između Srbije i Slovenije dešava se nešto slično onome što je viđeno između Austrije i Slovenije, jer gotovo da nema slovenačkih investicija kapitala u Austriju.

Šta je razlog za opisano zatvaranje slovenačkog tržišta za "tuđ kapital" u vreme multinacionalki i globalizacije?

 – Dva su razloga. Prvo, profiti su na razvijenim tržištima umnogome niži jer je jača konkurencija. Drugo, domaće ekonomske elite, kako u Sloveniji tako i u Austriji, brane se od nasrtaja "sa strane" upotrebom medijskog protekcionističkog rečnika. Da ne bude nesporazuma – potpuno istu politiku ekonomske elite vode u Srbiji, samo su pojavni oblici nešto drugačiji zbog niže razvijenosti privrede. Koliko znam, u Srbiji gotovo da nema, recimo, makedonskog kapitala. Da se vratim konkretnom primeru koji ste pomenuli – "Salford" nije pravi primer koji bi dokazao da su srpskim biznismenima zatvorena vrata za prodor kapitala u Sloveniju. Zaplet sa "Ljubljanskim mlekarama" je posledica "narodnjačke odbrane" jednog dela seljačkog lobija u Sloveniji koji je "Mlekaru", čiji je jedan od jačih suvlasnika, i doterao do duvara, a sad bi hteli da im kožu spasava država jer bi se na taj način taj deo poljoprivrednika osećao bezbednijim u tržišnoj utakmici. Ubeđen sam da je "Salford" odustao od te kupovine prvenstveno zato što se nije isplatila – za cenu koja je ponuđena. Naglasio bih, međutim, da se srpskim preduzećima koja kapitalom žele da uđu u Sloveniju sad pruža izuzetna prilika. Paradržavni fondovi – "Kapitalska družba" i "Slovenska odškodninska družba", krenuli su u prodaju brojnih državnih preduzeća putem javnih oglasa. Što ponuda bude transparentnija i bolja od strane eventualnih srpskih kupaca, imaće više šansi da uspeju, jer mediji posle afere "Merkator" (2005) agresivno pritiskaju na oba fonda da imovinu prodaju za što višu cenu, i to, naravno – transparentno.

Stiče se utisak da ovde mediji "završavaju prljav posao" za domaću politiku i kapital, naročito kad se radi o investicijama iz Srbije. Javnost kljukaju lošom slikom o Srbiji, onom koja je stvorena osamdesetih godina prošlog veka i Beograd predstavljaju kao nekakvu pretnju. Nameće se zaključak da je normalno "kinjiti" ono što potiče "s juga" – nije uređen status izbrisanih (među kojima je oko 80 odsto Srba), a najbrojnija manjina u Sloveniji prema poslednjem popisu – srpska – uživa "status" nepriznate manjine. Plus zakinuti slovenački penzioneri u Srbiji... Ima li šansi da se to brzo promeni?

– Odnos Slovenije prema Srbiji samo još delimično proizilazi iz odnosa između republika s kraja 80-ih godina. Tenzije danas ni približno nisu iste kao onda. Što je u redu. Neke ekonomske elite u obe države neretko probaju da ponovo udahnu život pomenutim tenzijama – kada im to odgovara, radi zaštite sopstvenih interesa. Na sreću, to su usamljeni ekscesi. Tipičan primer je izvor srpskog i ruskog kapitala koji mediji u Sloveniji često tretiraju lošije nego izvor kapitala koji stiže sa Zapada, što je delimično logično. Napominjem da se odnos Slovenije prema ruskom kapitalu u poslednje vreme menja, a to prati i drugačiji odnos prema kapitalu iz Srbije. Dakle, otopljavaju se odnosi za protok kapitala. Problem je što je, s druge strane, u Srbiji još uvek moguće prepoznati izjave koje podsećaju na stara vremena – da Slovenci kupovinom preduzeća u Srbiji, Srbiju navodno ekonomski muzu, iskorišćavaju. Tu se potpuno zanemaruje da strani kapital donosi nova radna mesta i viši standard. Zalažem se za što više stranog kapitala u Sloveniji, jer je konačni cilj što veća konkurencija koja donosi blagodet potrošačima i građanima. "Otpisani" (izbrisani) su relikt prošlosti i crna mrlja na slovenačkom ugledu u međunarodnoj zajednici. Šteta je utoliko veća, jer da nije bilo te omaške, Slovenija je mogla biti primer kako izvesti osamostaljenje. Ali i izbrisani imaju sve manje veze sa ekonomskim i političkim odnosima sa Srbijom.

Kako poslovni ljudi iz Srbije mogu da provrte štit gotovo neprobojnog slovenačkog tržišta? U Beogradu ima ideja da vlada treba da uslovi kupovinu i investicije slovenačkih firmi u Srbiji s pristupačnošću Slovenije za preduzeća i robu iz Srbije?

– Neke srpske firme samo konkurišu za kupovinu državnog vlasništva koje prodaju "Kapitalska" i "Slovenska odškodninska družba", i neka to čine transparentno! Ako "Pivara Laško" neće "Delti" da proda "Fruktal", to je njeno pravo jer je vlasnik. Isto važi za druga privatna vlasništva i akcije. Druga stvar je prodaja državnog vlasništva. Biće u Sloveniji do kraja 2008. na pretek firmi za prodaju, i eto prilike za ulagače iz Srbije. Bilo kakva uslovljavanja prodora sa srpske strane, ili prepreke sa slovenačke strane, potpuno su neprihvatljivi i mogu da izazovu nesagledive posledice. Protekcionističke blokade na kraju uvek štete onome ko ih je lansirao. Bliža istorija nam je to odlično pokazala. U doba globalizacije vlade imaju zadatak da stvore uslove koji su što povoljniji za sva preduzeća, a ne da protekcionistički, na mekan ili tvrd način, štite domaće kompanije. Konačno, cenu za to ne plaćaju političari, već zbog viših cena ili čak nestašica – stradaju potrošači.