Je li to „Ljubav" viđena za „evropskog oskara"?
Lista kandidata za nagrade u 17 kategorija – od najboljeg evropskog filma do najboljeg evropskog debitanta – već je poznata, a ko će biti ovogodišnji laureati „evropskih oskara” saznaće se 1. decembra kada se u istorijskom zdanju iz 16. veka u koji je smeštena i scena Mediteranskog konferencijskog centra u Valeti (Malta), budu otvorile zapečaćene koverte sa finalnim rezultatom glasanja više od dve hiljade članova Evropske akademije za film.
Stalno sedište Evropske akademije je u Berlinu gde je pre četvrt veka i osnovana, ali se svečana ceremonija dodele nagrada EFA (nekadašnji „Feliks”) svake druge godine „seli” od jednog do drugog evropskog grada, i gde god da se održava, ima i neki specijalni lokalni ukus. Tako će ove godine biti i na Malti, ostrvskoj zemlji sa stabilnom kinematografskom bazom i atraktivnim i rado korišćenim filmskim lokacijama, kojoj je pripala čast da bude domaćin jubilarne ceremonije i izborne skupštine EFA tokom koje se očekuje da će Vim Venders ponovo biti izabran za njenog predsednika.
U kategoriji najbolji evropski film 2012. godine, za 25. nagradu EFAnominovano je šest filmova: „Ljubav” Mihaela Hanekea, „Barbara” Kristijana Pecolda, „Cezar mora umreti” braće Tavijani, „Nedodirljivi” Olivijea Nakašea i Erika Toledana, „Lov” Tomasa Vinterberga i „Sram” Stiva Mek Kvina.
„Ljubav” ovogodišnjeg kanskog pobednika Mihaela Hanekea (i dobitnika „evropskog oskara” za „Belu traku”), najozbiljniji je favorit za nagradu kao jedna je od lepših ljubavnih priča na velikom ekranu, velika posveta ljubavi, ali i omaž životu koji neumitno prolazi. U kamernoj atmosferi, u prostorima jednog pariskog stana, kraj života je zakucao na vrata ostarelog bračnog para (u vanserijskom tumačenju Žan - Luj Trentinjana i Emanuel Rive), stavljajući na proveru višedecenijsku ljubav, ali i otvarajući prostor za Hanekeovu rediteljsku preciznost i promišljenost i stilski perfekcionizam.
„Barbara”, nemačkog reditelja Kristijana Pecolda, elegantni i krajnje nepretenciozni mali film o životu u Istočnoj Nemačkoj, bio je jedan od laureata ovogodišnjeg Berlinala na kojem je „Zlatnog medveda” osvojio film braće Tavijani „Cezar mora umreti” koji je takođe jedan od najozbiljnijih favorita za „evropske oskare”. Filmom snimanim u neorealističkoj crno-beloj tehnici, kroz igrano-dokumentarni miks koji prati postavljanje Šekspirovog komada „Julije Cezar” na „teatarske daske” najstrožije čuvanog italijanskog zatvora - rimske Rebibije, braća Tavijani nude nezaboravnu priču o pogledima teških robijaša na pitanjaprijateljstva, izdaje, moći, obmane i nasilja, što i jesu glavna pitanja ovog Šekspirovog i glavne dileme antičkih likova Bruta, Kasija i Cezara...
„Nedodirljivi” Olivijea Nakašea i Erika Toledana, jedan je od najgledanijih francuskih filmova svih vremena, inteligentna komedija o snažnom prijateljstvu koje se rađa u sudaru dva različita sveta, dva suprotna svetonazora i klasne i rasne pripadnosti, između dva čoveka koji samo naizgled nemaju ništa zajedničko.
I danski „Lov” Tomasa Vinterberga je viđen i nagrađen ove godine u Kanu. Reč je o intrigantnoj, dramaturški moćnoj priči o modernom lovu na veštice, kolektivnoj histeriji i njenim posledicama po pojedinca. Golgota nevino optuženog glavnog junaka, prouzrokovana jednim ishitreno donetim zaključkom dečijeg psihologa poklonika koncepta potisnute memorije, koji je bujnu maštu petogodišnje devojčice pogrešno „preveo” i tako pokrenuo „virus” koji je veoma brzo „zarazio” malu zajednicu na severu Danske, poslužila je Vinterbergu za gradnju uzbudljivog filma sa izvanrednom atmosferom.
Na kraju liste nominovanih, koju je EFA „skrojila” po abecedi, a ne po broju glasova, jeste i provokativan „Sram” britanskog vizuelnog artiste Stiva Mek Kvina. Zašto se on našao među nominovanima za najbolji evrospki film 2012. godine, iako je svoju svetsku premijeru imao još prošle godine u Veneciji (?) nije baš do kraja pravilnikom razjašnjeno, ali svakako je reč o kvalitetnom filmu. O filmu izvanredne vizuelne kulture i vrhunske režije, o direktnoj, eksplicitnoj, mračnoj i uznemirujućoj drami u kojoj je opsednutost pornografijom glavnog junaka zapravo metafora za usamljenost, emotivnu defeknost i nesposobnost čoveka da voli i bude voljen.
Zaniljivo je i da se na listi nominovanih za nagradu EFA u kategoriji najbolji reditelj „izgubilo” ime Kritijana Pecolda autora „Barbare”. Umesto njega, Mihaelu Hanekeu, Paolu i Vitoriju Tavijani, Tomasu Vinterbergu i Stivu Mek Kvinu, sa ogromnim razlogom i pokrićem pridružuje se turski autor Nuri Bilge Čejlan za režiju filma „Bilo jednom u Anadoliji”...
Svaka vrsta iznenađenja po otvaranju koverti moguća je, jer je teško predvideti kako je glasalo, po mnogo osnova šarenoliko, članstvo Evropske akademije za film u kojoj su još uvek najbrojniji i najglasniji ipak producenti. Glasanje je temeljno sprovedeno, na adrese svakog člana ponaosob iz Berlina stigli su paketi sa dvd skrinerima svakog od 40 nominovanih filmova, među kojima su bila i naša dva: „Parada” Srđana Dragojevića i „Smrt čoveka na Balkanu” Miroslava Momčilovića. Za gledanje filmova bilo je dovoljno vremena, baš kao i za glasanje koje je sprovedeno elektronskim putem sa dvostrukom zaštitom.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
„Politika” medijski partner EFA
Među medijskim partnerima Evropske akademije za film već 10 godina je i naš list, a višegodišnja saradnja „Politike” i EFAogleda se u kontinuiranom praćenju godišnjih aktivnosti Akademije i svečanosti dodele „evropskih oskara” u 17 kategorija. Zahvaljujući tome, čitaocima našeg lista bilo je i ove godine omogućeno da ravnopravno sa filmskim gledaocima iz zemalja Evropske unije, učestvuju u glasanju za „Nagradu publike 2012”, koja će pobedniku biti uručena u subotu u Valeti na Malti.