Hiperaktivni bezobrazluk

11. 04. 2007. 17:27

Милена Милошевић: И полиција је била немоћна (Фото: Б. Ломовић)

Gornji Milanovac – Sedmica pred prolećni raspust đaka je, u OŠ "Momčilo Nastasijević", obilovala uzbuđenjima. Krajem prošle nedelje, nastavničko veće je jednoglasno "zatvorilo vrata" škole četvorici učenika, trojici osmaka i jednom sedmaku, pa će školsku godinu morati da dovrše u nekoj od ostale tri u gradu. U kojoj – direktori će se dogovoriti.
– Na neke ranije izgrede nadovezao se i najnoviji. U našoj fiskulturnoj sali trebalo je, u prošli četvrtak, da se odigra turnir školskih rukometaških timova. Stigle su ekipe ostalih škola sa nastavnicima, bili su tu i predstavnici opštinske ustanove za fizičku kulturu kao organizatori turnira, čak i policija. Odjednom, na tribinama se razvio navijački transparent dug sedam metara: na platnu je bila ispisana pogrdna poruka ekipi iz OŠ "Sveti Sava". Otpočelo je udaranje u bubnjeve i bezobrazno skandiranje i turnir je završen, a da lopta nije ni krenula sa centra – priča nam Slavica Likić, direktor škole.

Zar je potrebna i policija na sportskom takmičenju osnovaca? Jeste, tvrdi Milena Milošević, organizator školskih sportskih igara, i obrazlaže:

– Incidenti osnovaca-navijača na Svetosavskom turniru u malom fudbalu, uglavnom iz OŠ "Momčilo Nastasijević", bili su takvi da su takmičenje i podela pehara jedva privedeni kraju. To iskustvo nas je uputilo da za rukometni turnir obavezno zatražimo pomoć SUP-a. I to je bilo uzalud, pa smo, na samom početku, morali da prekinemo takmičenje, ni jedan nastavnik se nije usudio da svoju ekipu pošalje na teren.

Milena Milošević je, u pokušaju da jednom đaku oduzme palice za bubnjeve, bila odgurnuta tako da je pala na stepenište i povredila levo rame i ruku. Sad je na bolovanju i prima injekcije.

Nastavnici su bez dovoljno autoriteta i nemoćni, pa sve liči na onu narodnu po kojoj se "ne boji ni hodža dece ni deca hodže". Inače se ne bi desilo da (govorimo o istoj školi) đak gađa ključevima jednog profesora, a drugi učenik preti bejzbol palicom drugom profesoru, da učenik na času uštine profesorku (pogađate za šta) dok prolazi kraj njegove klupe. Još je najbezbolnije prošla nastavnica koja je sela na mokar sunđer postavljen na stolicu za katedrom.

Ni roditelji nisu, u mnogo slučajeva, uzori svojoj deci.

– Kad sam pokušala da razgovaram sa roditeljima problematičnih učenika, da zajedno tražimo rešenje, jedan otac mi je odbrusio "ma pusti me, ženo", a jedna majka me izgrdila na pasja preskakala – ilustruje direktorka roditeljski odnos.

Beležimo i slučaj oca koji je nestašluk svoga sina odmah kaznio šamarom. Dečak se nije zbunio. "Hajde, udari mi još jedan, pa ću da te prijavim za nasilje u porodici na telefon koji televizija stalno objavljuje", zapretio je ocu. Da bi se pubertetlijama moglo "gledati kroz prste", izmišljen je i eufemizam "hiperaktivno dete" za drskost, bezobrazluk i huliganstvo, koji su, mereni društvenim normama, često vrlo opasni po đački i nastavnički kolektiv.

A da su maloletni huligani često uzori drugim učenicima, dokaz smo našli u školskom listu. U anketi među učenicima, najviše glasova za "ličnost škole" dobio je upravo učenik koji je, pre neki dan, isključen iz nastave u ovoj i upućen u drugu školu da dovrši osmi razred.