Ćutanje kao govornički adut
Важно је задржати пажњу слушалаца
Najvažnija odlika dobrog govora je pauza na pravim mestima, ne samo na kraju već i u sredini rečenice, kada treba nešto posebno da se istakne. Upravo ono što je pri pisanju zatamnjeno ili podvučeno, u govoru može da se naglasi jedino tako što se pre važne celine napravi mala dramska pauza, odnosno – cezura.
Ova pauza između misaonih sklopova danas je prva žrtva ubrzanog tempa života: često pažnju onih kojima se obraćamo pokušavamo da zadržimo tako što samo motamo dalje, a umesto tačke u rečenici (što je u govoru pauza), mi podižemo intonaciju.
Dobar govornik svestan je ove zamke i čini upravo obrnuto: ćutanje je najjači element besedništva.
Naravno da je važno šta, a ne samo kako govorimo: ako sadržina nije dobro interpretirana, i fantastičan govor može da bude upropašćen.
Druga osnovna alatka veštih govornika, od Demostena do Dejla Karnegija i savremenika jeste razgovetan govor, bez takozvanog retorskog šuma. Ovim nazivom objedinjeni su svi viškovi u govoru, uzdasi, mrmljanja i poluglasovi koje ispuštamo dok mislimo šta reći sledeće, kao i popularne a nepotrebne poštapalice i uzrečice poput "mislim", "znači", "ovaj" i slično.
Dobar recept je da, umesto da popunjavamo pauzu u mislima rečima i glasovnim sklopovima koji nisu neophodni, jednostavno pustimo da – tišina govori. To znači da svaki put kada nam dođe da vežemo reči ili rečenice nekim veznikom koji se ne da napisati (najčešće je to onaj poluglasnik iz ruskog i staroslovenskog jezika, ono čuveno "debelo jer" koje je Vuk Karadžić izbacio iz nove azbuke), treba da progutamo taj glas, pauzu pustimo da bude pauza, a ono što izgovaramo neka bude deo koncepta i konteksta.
Koncept je treća važna stvar kod dobrog govora: redosled argumenata treba da je takav da najjači stavite na početak, pa srednje jak u sredinu, a drugi najjači za kraj.
Nikada ne treba koncept napisati ceo, jer ćemo mu onda robovati, već samo u glavnim crtama.
Osnovno pravilo za početak glasi: ščepaj slušaoca na početku! Ko na samom startu raseje pažnju publike na nevažne stvari, dodvoravanje, figure skromnosti ili rečenice poput "nadovezaću se na prethodnika", kao i na klasične uvode tipa "danas ću vam govoriti o tome i tome", taj je izgubio.
Od svega nabrojanog ništa se ne čini teško, a, s druge strane, vrsnih govornika nikada dosta. Zato su treninzi (što je interaktivan vid kratkog kursa, predavanje u kome i publika učestvuje) sve popularniji i kod nas.
Ova zlatna pravila javnog govora nedavno je čuveni profesor Sima Avramović predstavio i direktorima velikih kuća, članovima Srpske asocijacije menadžera (SAM). Ali, javni govor je samo jedna od veština koju srpski menadžeri moraju da savladaju. Pored usavršavanja, SAM radi i na istraživanju koje treba da razjasni kakvo je korporativno upravljanje i status menadžera.
– Naša misija je da unapredimo i promovišemo profesiju menadžera u Srbiji, uz artikulisan uticaj na donosioce odluka u domenu javne politike u pravcu efikasnog uspostavljanja i usavršavanja uslova za poslovanje privatnog sektora u Srbiji, u skladu sa standardima EU i OECD-a – kaže Ana Bovan, izvršna potpredsednica Srpske asocijacije menadžera. – Ono na čemu SAM sada radi jeste kriterijum za ocenu rada menadžera. To nije samo profitna stopa, niti oni rade samo renesansne dužnosti; menadžeri i upravljaju ljudima i reorganizuju vreme, moraju da budu i lideri i pomalo psiholozi, pored toga i mame i tate, i sindikalni saradnici. I pri tom moraju da evaluiraju svoj rad, neko odozgo mora njihov, oni moraju onih ispod sebe…
-----------------------------------------------------------
Najvažnija cezura
Govor sa naglašenim pauzama, razgovetan i bez poštapalica, sa jasnim konceptom i dobrim početkom, zadržava pažnju slušalaca.