Lukavstvo praktičnog uma
Kako je preksinoć javio dopisnik Tanjuga iz Njujorka, Sjedinjene Američke Države i zemlje EU pripremaju novi, treći po redu, nacrt rezolucije o Kosovu. (Prethodne je ruska strana već u prvim konsultacijama članova Saveta bezbednosti odbila.) Najnoviji plan zemalja koje se zalažu za što skoriju nezavisnost Kosova se izgleda sastoji u sledećem: Rusima i Srbima se čini ustupak u vidu otpočinjanja novih pregovora između kosovskih Albanaca i Beograda, a u obzir dolazi čak i novi posrednik međunarodne zajednice, kako bi se zalogaj dodatno zasladio.
"Kvaka 22" je, međutim, u tome što bi novi pregovori bili oročeni na četiri ili šest meseci, posle čega bi se automatski primenio Ahtisarijev plan. Đavo je u detalju koji je pre dva dana obelodanio albanski list "Zeri": ovom rezolucijom produžila bi se važnost Rezolucije 1244 na kratak rok od samo nekoliko meseci. To je nova, velika zamka za Srbiju, ali i Rusiju.
A u čemu je zamka?
Sa stanovišta srpskih interesa, najvažnija stvar u vezi sa Rezolucijom 1244, kojom je okončan sukob NATO-a sa SR Jugoslavijom i kojom je upravljanje Kosovom povereno misiji Ujedinjenih nacija, upravo je to što je to rezolucija čije trajanje nije vremenski ograničeno. Ona je na snazi, odnosno predstavlja međunarodno pravo na Kosovu dok god je Savet bezbednosti ne ukine. Misija UN na Kosovu ne mora da se obnavlja svakih nekoliko meseci, kao što je slučaj sa svim drugim misijama UN u svetu, upravo zbog toga što Rezolucija 1244 nema vremenskog ograničenja. To ograničenje nije uneto upravo zbog toga što se želelo izbeći stalno novo varničenje među stalnim članicama Saveta bezbednosti oko budućnosti Kosova. Ta neograničenost trajanja Rezolucije 1244 razlog je što Rusija u ovom trenutku, na neki način, drži sve karte u rukama. Ulaganjem veta, ona može da spreči svako nepovoljno rešenje za Srbiju. Ne može da iznudi rešenje koje bi bilo samo njoj po volji, ali može da spreči ostale stalne članice Saveta bezbednosti da nametnu rešenje (čitaj nezavisnost Kosova) koje njoj nije po volji.
Ako bi Rusija sada odjednom dozvolila da se Rezolucija 1244 produži na samo nekoliko meseci, drugim rečima da se oroči, onda bi po isteku tog roka bila u situaciji u kojoj se sada nalazi Vašington sa svojim evropskim saveznicima: mogla bi da priželjkuje određeno rešenje, ali ne i da spreči ishod koji joj se ne sviđa. U Rezoluciji 1244 SR Jugoslaviji, odnosno Srbiji, garantuju se nezavisnost i integritet nad celom njenom teritorijom. Ako bi Rezolucija 1244 prestala da važi, prestale bi i te garancije suvereniteta i teritorijalnog integriteta i Amerika i njeni saveznici imali bi odrešene ruke. Ako bi Rezolucija 1244 bila oročena, po isteku tog roka Rusija ne bi mogla da privoli druge zemlje da je produže. Tu pravo na veto ništa ne pomaže.
Oročavanje Rezolucije 1244 samo je još jedno praktično lukavstvo koga su se, ako je verovati prištinskom "Zeriju", dosetili oni koji žele da isposluju nezavisnost za Kosovo tako što će obesmisliti rusko pravo na veto u Savetu bezbednosti. Treba očekivati da Rusija ne pristane na takvu ideju.