Valter gradi fabrike, škole i dečija sela

02. 02. 2013. 15:00

Рудолф Валтер (Фото Ђ. Ђукић)

Zrenjanin – Na kraju devete decenije Rudolf Valter juri kroz život kao da je oko punoletstva. Reč je o uspešnom stranom investitoru koji je svoj novac uložo u Srbiju. Osim toga, ovaj poslovni čovek godinama pomaže decu u celom regionu. Nedavno je proglašen počasnim građaninom u Kikindi, a uručena mu je i Nagrada grada Zrenjanina, najviše priznanje koje je prvi put dodeljeno strancu.

Rudolf je rođen u Vindekenu u Saveznoj Republici Nemačkoj. Dugo se bavi biznisom koji je razvijao po celom svetu, uključujući Kinu i Ameriku. Danas radi u Mađarskoj i Srbiji. Kaže da mu je mesto stanovanja Subotica, nakon što se pre više godina zaljubio u jednu Subotičanku. Početkom devedesetih se našao u Mostaru. Najviše zbog humanitarnih aktivnosti koje su obeležile ceo njegov život.

– Tada je već uveliko trajao rat i nameravao sam da u gradu na Neretvi jednu kasarnu pretvorim u dečiji dom. Mnogi mališani na svim zaraćenim stranama ostali su siročad i trebalo im je pomoći. Bilo bi mnogo simbolike u tome da su vojsku zamenili dečija graja i novi život. Međutim, nisu mi dali, a ja sam nameru ostvario u Lukavcu kod Tuzle, gde sam podigao deset zgrada za smeštaj 450 dece. Na još nekoliko mesta gradio sam domove za decu i starce na području bivše Jugoslavije, pa i u Rumuniji, u Temišvaru, širom sveta – kaže Nemac Rudolf Valter.

Posle je počeo da ulaže u poslove u Banatu i na severu Bačke. Prva investicija bila je u Kikindi gde je, kako radnici kažu, uspešno privatizovao „Angropromet”. Danas posluje u Senti, Kanjiži, Subotici... Uveo je novi način poslovanja tako što gradi velike hale i onda ih iznajmljuje za fabričke pogone. Tako je u Zrenjaninu najpre podigao halu od 14.000 kvadrata, nakon što se prvi uselio u industrijsku zonu. Jesenas je izgradio i drugu, a obe je naselio nemački proizvođač električnih provodnika za automobile „Drekslmajer”. U dve hale danas radi 2.500 radnika. Prvu je otvorio doskorašnji predsednik Srbije Boris Tadić, a drugu sadašnji, Tomislav Nikolić. Sa oba političara ima slično iskustvo. Tadiću je dva puta pisao zbog toga što ne može da dobije dozvolu za izgradnju objekta u blizini Sombora, gde je kupio parcelu i gde bi započeo biznis za 25 radnika. Odgovor nije dobio iz predsednikovog kabineta. Obratio se i Nikoliću pred nekoliko stotina svedoka na otvaranju druge hale u Zrenjaninu, ali ni posle nekoliko meseci nema odgovora, a dozvola se čeka pet godina. Međutim, iskusni nemački biznismen se poziva i na dobra iskustva iz prakse u Srbiji. 

– U Zrenjaninu nisam imao nikakvih problema sa administracijom i po ažurnosti ona je slična onoj u Nemačkoj – veli Valter i naglašava da ništa loše ne misli ni o našim radnicima naročito ako su za svoj rad dobro plaćeni. – I ne samo to, oni izuzetno cene kad imaju nekog kome smeju da se požale, a ja sam takav. Uvek ću primiti radnika i sa njim porazgovarati – dodaje on. Gde god je bio ostavio je za sobom humani trag: jednu mladu ženu koja je ovde lečena o svom trošku je odveo u Nemačku gde su je izlečili. Svake godine Rudolf Valter ovdašnjoj deci podeli na desetine hiljada novogodišnjih i božićnih darova. Kroz donacije gradi škole po celom svetu, dve je podigao i na Kosovu. Izgradio je ili rekonstruisao na desetine škola od kojih tri nose njegovo ime. Jedna je u Gazi u Palestini. Još uvek ne posustaje, a osnovao je Fondaciju „Bačka štiftung” kojoj će zaveštati svu svoju imovinu za finansiranje humanitarnih akcija.