Lepeza može da ubije
Спој српске и јапанске културе: Ана Мирковић Фото З. Кршљанин
Da je više beogradskih ljubitelja manga stripa, na trodnevnom festivalu popularne japanske kulture „Ćibikon” svirale bi možda i „japanske zvezde koje ne postoje” – animirani likovi kojima glumci i pevači pozajmljuju glasove, ali koji stvarno drže koncerte, pre svega u Japanu i SAD.
Ovako, kratka, zimska verzija festivala „Japanizam”, koji se sa velikim uspehom organizuje svakog leta, počela je prekjuče samo predavanjem o pomenutim muzičkim zvezdama koje, iako nacrtane, osvajaju svet.
– To su vokaloidi. Reč je o tome da softver modifikuje glas glumaca, koji i inače pozajmljuju glasove junacima animiranih japanskih filmova. Onda se animirani „pevači” pojavljuju na koncertima i to kao 3-D projekcije na velikim providnim staklima – objasnio je predavač Mihajlo Nikitović.
Nikitović kaže da nije slučajno što se pomama za veštački sintetizovanim vokalima pojavila upravo u Japanu, zemlji u kojoj ljudi obožavaju mangu, japanski stil crtanja u stripu, animaciji, modi i muzici. I juče su se posetioci „Ćibikona” upoznavali sa mangom. Na izložbi su prikazani radovi polaznika škole manga crtanja koju, kao i ovaj festival, organizuje društvo ljubitelja japanske popularne kulture „Sakurabana”.
– „Ćibikon” zovemo malim „Japanizmom” jer je kraći i sa manje sadržaja, ali redovni posetioci „Japanizma” su tražili da im ponudimo projekcije anime, igranje kartičkih igara i druge programe i tokom zime – kaže Isidora Vlasak iz „Sakurabane”.
Posetioci su podeljeni po interesovanjima pa su jedni odmah zauzeli stolove sa društvenim igrama dok su drugi posetili izložbu novih stripova i ručno izrađenog nakita. Ana Mirković bavi se ručnim radom inspirisanim nacionalnim motivima pa su se među njenim izloženim stvarima našli i nakit sa motivima japanske prirode kao i ešarpe sa slikama gejši.
– Pravim radove nadahnute tradicijom, kako japanskom tako i srpskom i drugima – kaže Mirkovićeva koja je spojila različite kulture noseći na glavi prizrensku svadbenu kapu sa kraja 19. veka a oko ramena japansku ešarpu, svoja dva ručna rada.
Nedaleko od štanda sa nakitom, članovi kluba „Buđin” objašnjavaju tajne borilačke veština ninđutsu.
– Oružje koje smo izložili, nož, mač, sečivo, koristimo na našim treninzima – objašnjava Marija Nikolić iz ovog kluba.
Odmah pored oružja koje je spoj palice i sečiva pokazana je i lepeza, a članovi „Buđina” pojašnjavaju da se lepeza tu našla sa dobrim razlogom – na njenim krajevima su šiljci pa je ona ubojito oružje a ne dekoracija koja asocira na Daleki istok.
Međutim, Dragana Stanisavljević (16) posetila je „Ćibikon” pre svega zbog japanskog stripa i animiranih filmova.
– Pogrešno se veruje da je manga samo za decu i mlade – kaže Stanisavljevićeva.
– I stariji mogu da pronađu žanr za sebe i volela bih da je japanska kultura više zastupljena kod nas. Japan je jedinstven, spoj starog i novog, i dao je svetu nešto što niko drugi nije.
J. Stevanović
-----------------------------------------------------------
Junakinje iz mange popularne među crtačima
Junakinje manga stripova, sa krupnim očima, u mini suknjama i crnim čizmama, često se pojavljuju na crtežima polaznika škole u „Sakurabani”.
– Naši autori su uspeli da izlože svoje radove iako neki od njih uče da crtaju tek godinu dana – kaže Aleksandra Malović iz ovog društva.
– Naš najmlađi polaznik ima 12 godina, ali imamo i starije učenike, ljude koji počinju da crtaju u četrdesetim.