Unutra hlade, napolju nerviraju
"Бубуљице" на фасадама (Фото: Алекса Алексић)
Visoke prolećne temperature najavljuju jedan od već poznatih problema za koji, kako sada stoje stvari, ni zakoni o građevini a ni odluke o uređenju grada još nemaju leka. "Kiša iz vedra neba", "unutra hlade, napolju idu na živce", ovim rečima već su opisani naši klima-uređaji koji, poput pubertetskih bubuljica, ruže gradsko lice, a niz trotoare slivaju prave potoke.
Procena je da samo prestonica Srbije na oko pola miliona stanova već ima nakačenih, na fasadama, čak 60.000 rashladnih uređaja. A oni, samo u toku jednog dana prospu oko 700.000 litara vode! Dok vlasnici stanova i poslovnih prostora uživaju u hladovini koju prave moderni aparati – građani, komunalni inspektori i arhitekte krive ih za estetski kolaps fasada zgrada, a sa tankim propisima na temu postavke aparata i pravilnog odvoda vode iz njih malo šta može da se učini da se u predstojećoj letnjoj sezoni stvari poprave.
"Klima-uređaji mogu da se postave na spoljnim delovima zgrada pod uslovima i po postupku utvrđenom propisima kojima se uređuje izvođenje radova na ugradnji postrojenja, instalacija i opreme. Vlasnici ili zakupci prostora koji se klimatizuje dužni su da obezbede da se kondenzat iz klima-uređaja sakuplja i odvodi unutar prostora koji se klimatizuje", jedine su dve rečenice u Odluci o uređenju grada koje regulišu postavku i upotrebu klima u glavnom gradu! Onda i ne treba da čudi hrabrost vlasnika klima da njima, kao po pravilu, okite stranu zgrade okrenutu ka trotoaru i ulici, i to najčešće prozorski sims ili terasu.
Malo je savesnih koji su se dosetili da vodu, produkt rashladnog uređaja, sprovedu do oluka zgrade ili u unutrašnju kanalizaciju stana, što je u evropskim metropolama propis.
– Odluku o komunalnom redu, kojom je predviđen način uređenja klima-uređaja, kontroliše komunalna inspekcija i, ako se ona ne poštuje, predviđene su kazne. Ali, nažalost, ovim posao nije završen. Pokretao sam inicijativu da se klima-uređaj tretira kao "građevinski zahvat na zgradi" i da za to bude potrebna građevinska dozvola, a za objekte koji su u režimu zaštite trebalo bi pribaviti i saglasnost Zavoda za zaštitu. Ovim bi se zabranilo postavljanje bilo gde, uveo bi se red, a ovi uređaji bi otišli na krov, bočne fasade ili pozadinu zgrada. Ali, za ovo je potrebno da Ministarstvo za kapitalne investicije promeni neki svoj pravilnik i time ovlasti grad Beograd da tu može da deluje, ali čini se da oni za to nisu mnogo zainteresovani i sve se rešava veoma sporo – kaže Đorđe Bobić, gradski arhitekta Beograda.
Komunalna inspekcija reaguje samostalno i po prijavama građana kad god se primeti da odvod vode nije sproveden kako treba. Ukoliko se ne poštuje pravilo odvoda kondenzata iz uređaja, kazna za fizičko lice je 2.500 dinara na licu mesta, odnosno 10.000 dinara za pravna lica, a ako se ne plati odmah i prijava "ode" pred sudiju za prekršaje, kazne su daleko veće, i idu čak do 500.000 dinara.
U senci propisa koji nedostaju vodi se i polemika o štetnosti vode koja iz uređaja otiče na ulice, kao i o uticaju erkondišna na zdravlje onih koji koriste njihove blagodeti. Dok većina misli da po prolaznicima kaplje čista voda (i to oko 12 litara dnevno iz svake klime), drugi to potvrđuju uz malu dopunu – nije štetna, ali nije ni čista jer se u uređaju kondenzuje vazduh pun aerozagađenja. Ekološke eksperte brine i gas freon kojim se pune rashladni uređaji, a njegova upotreba nije dozvoljena jer oštećuje krhki ozon. Svaka klima sadrži oko 150 grama freona, uz činjenicu da određeni procenat, kako kažu eksperti, "curi" napolje... Ali, slaba je to kočnica za one kojima je ovaj uređaj spas od žege.
Prednosti klime su i što ugrađeni filteri skupljaju prašinu i razne bakterije, a jonizatori dodatno pročišćavaju vazduh. Opet, osobe koje intenzivno rade u klimatizovanim prostorima žale se na kijavicu, otežano disanje, suve i nadražene oči, na svrab na koži, glavobolju, suvo grlo, umor, poteškoće sa koncentracijom. Ali, teško da će to sprečiti pomamu za klimama i ove sezone.
Cena uređaja je od 20.000 dinara za neke osnovne, do modela od nekoliko hiljada evra. Račun za ugradnju varira od 50 do 100 evra i zavisi od teškoća sa kojima se majstor susreće dok je postavlja, kao i da li se uz aparat dobija sva prateća oprema – kablovi, creva. Poslednjih godina, u jeku letnje sezone, za majstore za ugradnju klima bile su potrebne i "rezervacije"! Na njihov odziv, naime, čekalo se, zbog obilja posla, i po desetak dana.