I balkanske zemlje pomagale CIA
ЦИА направила тајни план у којем су учествовале 54 земље
Među 54 države koje su pomagale CIA da osumnjičene teroriste smeste u tajne zatvore su Hrvatska, Makedonija i BiH, prenosi Al Džazira Balkans.
U tajnom programu američke Centralne informativne agencije (CIA) u kojem su, nakon napada na SAD 11. septembra 2001, osumnjičeni teroristi protivzakonito otimani, prebacivani u zatvore u drugim zemljama i tamo ispitivani uz mučenje, na različite načine učestvovale su 54 zemlje, navodi se u izveštaju američke humanitarne organizacije OSJI.
U izveštaju se na 213 stranica detaljno objašnjava da je celi taj program bio protivzakonit i da mu je bila namera da ispitivanje zatvorenika i njihov boravak u zatvoru ostanu izvan domašaja zakona.
Nema sumnje, tvrdi se u izveštaju, da su visokopozicionirani dužnosnici administracije Džordža Buša odgovorni za odobrenje kršenja ljudskih prava, ali se naglašava da odgovornost ide dalje od vlade SAD, jer se protivzakonite otmice, tajna prebacivanja u zatvore i ispitivanja uz mučenje ne bi mogli dogoditi bez znanja i pristanka vlada drugih zemalja.
„Na osnovu verodostojnih javnih izvora i informacija dobijenih od uglednih organizacija za zaštitu ljudskih prava, ovaj izveštaj je najsveobuhvatniji katalog ponašanja prema 136 osoba, koje su navodno bile podvrgnute takvom odnosu. Možda je takvih osoba mnogo više, ali će njihov ukupni broj ostati nepoznat dok SAD i njihovi partneri ne dopuste javnosti pristup toj informaciji”, stoji u izveštaju.
„Čak su 54 zemlje učestvovale u tim operacijama na različite načine – omogućavanjem prostora za tajne zatvore na svojoj teritoriji, zatvaranjem, ispitivanjem, mučenjem ili zlostavljanjem osoba, pomaganjem u hvatanju i prebacivanju uhapšenih, dopuštanjem upotrebe svog vazdušnog prostora i aerodroma za tajne letove kojima su prebacivani uhapšeni, davanjem obaveštajnih podataka koji su pomogli pri tajnom zatvaranju i prebacivanju uhapšenika, te ispitivanjem osoba koje su tajno boravile u zatvorima u drugim zemljama.”
Te se zemlje nalaze na gotovo svim kontinentima – u Africi, Americi, Australiji, Aziji i Evropi, a poimence se navode Avganistan, Albanija, Alžir, Australija, Austrija, Azerbejdžan, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kipar, Češka, Danska, Džibuti, Egipat, Etiopija, Finska, Gambija, Grčka, Gruzija, Hongkong, Hrvatska, Island, Indonezija, Iran, Irska, Italija, Jemen, Jordan, Južnoafrička Republika, Kanada, Kenija, Libija, Litvanija, Makedonija, Malavi, Malezija, Maroko, Mauritanija, Nemačka, Pakistan, Poljska, Portugalija, Rumunija, Saudijska Arabija, Sirija, Somalija, Španija, Šri Lanka, Švedska, Tajland, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Britanija, Uzbekistan i Zimbabve.
Svojim ponašanjem ove zemlje prekršile su vlastite i međunarodne zakone, a uz sve to služile su se mučenjem – ne samo protivzakonitom i nemoralnom nego i krajnje nedelotvornom metodom za dobijanje važnih informacija.
Možda je najbolji primer, kako se navodi u izveštaju, slučaj protivzakonitog prebacivanja Ibn el Šeik al Libija, koji je imao „katastrofalne posledice”.
Pod pretnjom mučenjem u Egiptu, gde je nezakonito prebačen iz SAD, Libi je izmislio informacije koje su govorile o tome kako Irak obučava pripadnike AlKaide u korišćenju hemijskog i biološkog oružja. Tadašnji američki državni sekretar Kolin Pauel oslonio se na te izmišljene informacije u svom govoru u Ujedinjenim nacijama, koji je bio okidač za rat protiv Iraka.
Uprkos strašnim nivoima mučenja zatvorenika i kršenja drugih ljudskih prava, SAD i većina njihovih partnera nisu sproveli delotvorne istrage o operacijama protivzakonitog tajnog zatvaranja i ispitivanja osoba osumnjičenih za terorizam.
Italija je i dalje jedina zemlja u kojoj je sud krivično progonio i osudio dužnosnike za učešće u takvim operacijama.
Kanada je jedina objavila službeno izvinjenje jednoj žrtvi protivzakonitog tajnog prebacivanja i mučenja u Siriji, a osim Kanade samo su još Australija, Švedska i Velika Britanija žrtvama takvih dela dale određenu materijalnu odštetu.
Na kraju izveštaja pozivaju se Sjedinjene Američke Države i sve zemlje koje su sudelovale u tom programu da objave sve podatke o tome, tumačeći kako će im to biti bolje nego da se istina otkrije drugim kanalima i da zbog toga budu dodatno osramoćene.