Razgranati mit o Hurinovoj deci

21. 04. 2007. 13:48

Турин, с мачем, и змај Глаурунг (Илустрација Џона Хауа)

"Ne može se poreći da su mnogim čitaocima Gospodara prstenova legende o Starim danima potpuno nepoznate, ponajviše zbog njihove reputacije čudnih i nepristupačnih priča zbog načina na koji su pisane i njihove forme.Upravo zbog ovoga, shvatio sam da postoji dobar razlog da se očeva duga legenda o deci Hurina predstavi kao nezavisno delo u sopstvenim koricama, bez puno dopisivanja i objašnjavanja, kao kontinuirana priča bez rupa i prekida, a da se to uradi, koliko je moguće, bez skrnavljenja ili izmišljanja, uprkos nedovršenom stanju u kom su se nalazili njeni određeni delovi." Ovim uvodom Kristofera Tolkina počinje knjiga njegovog oca Deca Hurina, čiji je izlazak sa velikim uzbuđenjem očekivan  u engleskoj prestonici, a za dobijanje primerka iste 17. aprila u londonskim knjižarama valjalo je svoje ime staviti na listu malo ranije.

Čitaocima slabije upućenim u istoriju mitskog doba u kom se priča odvija (Stari dani, Prvo doba sveta), Tolkin mlađi nesebično je ponudio sopstveni uvod u legendu, otkrivajući ne samo događaje koji su prethodili aktuelnoj priči, već i likove i njihove karakterne crte koji su sa istom na bilo koji način povezan i, a važni su za njeno razumevanje.

Već tu čitaocu se otkriva krvno srodstvo protagonista, vekovni odnosi između ljudi i vilenjaka, geografija prostora na kojem se storija dešava, predistorija severozapadnog dela Srednje zemlje i sudbina njegovog vladara Morgota i spona sa mnogim već poznatim delovima Gospodara prstenova. "Neobrazovanom" istraživaču Tolkina ovim je ponuđeno više nego velikodušno sažimanje prehodnih knjiga Silmarion, Nedovršene priče i Istorija Srednje zemlje

Turin i Nienora su deca Morvene i Hurina, gospodara Dor-lomina, čoveka kojem su se vilenjaci divili i sa ponosom ga zvali prijateljem, potomkom čuvene kuće Hadora. Njegovo će, pak,  dostojanstvo, hrabrost i otpor prema nepravdi,  na sve njih navući kletvu zlog Morgota,  lišiti ih roditeljske ljubavi, odvojiti jedno od drugog i na najmorbidniji način ispreplesti njihove sudbine kao odraslih i jedno drugom nepoznatih ljudi. Uhvaćen nakon poraza u "Bici nebrojenih suza", zbog odbijanja da se povinuje volji gospodara zla, da otkrije Gondolin, tajni grad vilenjačkog kralja Turgona, Hurin biva osuđen da, očima neprijatelja privezan za stenu, prati usud svog potomstva.

"Budalo", kaže mu Morgot. "Ja sam Stariji kralj: Melkor, prvi i najmoćniji od Valara, koji je postojao pre sveta i stvorio ga. Moja senka leži nad zemljom, i sve što je na njoj lagano, ali sigurno, povija se pred mojom voljom. Ali, nad svima koje voliš moja misao stajaće kao oblak što natkriljuje njihov usud i dovoditi ih do očajanja i tame. Gde god da pođu, zlo će ih sustizati. Kad god progovore, njihove će reči biti loši saveti. Šta god da urade, okrenuće se protiv njih. Umreće bez nade, proklinjući jednako i život i smrt."

Istinitost ove pretnje čitaocu će biti očigledna u svakom od osamnaest poglavlja knjige, u Turinovim stalnim pokušajima, od najranijeg detinjstva do zrelog doba, da opravda svoje postupke, porazi Orke, ne izgubi prijatelje, zadrži pored sebe voljeno biće... Stalno menjanje identiteta kome ovaj lik pribegava (drugo ime u svakom mestu, gradu ili kraljevstvu gde je bežao ili bio proteran) rezultat je njegovog nastojanja da bar nakratko izbegne sudbinu koju mu je Morgot odredio, koja će ga voditi iz jednog razočaranja u drugo.

Pisana arhaičnim rečnikom, sa dosta, za modernog čitaoca, čudnih jezičkih konstrukcija, pripovest Deca Hurina je klasična priča o borbi između dobra i zla, o nastojanjima čestitih da se od silnih, od podlosti, odbrane sitnim interesima i velikim idealima.

Kao što se i očekivalo, ovo bajkovitoj sagi ne manjka ništa od mitskih elemenata, poput mudrih vilenjaka, zajedljivih patuljaka, ubojitog mača. Na strani neprijatelja je i zmaj Glaurung, izaslanik i ubica Morgota, sa kojim će Turin odigrati krajnju bitku. Tu su bajkovite reke i planine, nepoznati jezici, zbunjujući nazivi, ali i mali rečnik pojmova i mapa na kraju knjige, bez kojih bi svako čitanje bilo gotovo nezamisliv poduhvat.

Alan Li, ilustrator Tolkinovih knjiga i dizajner skica za Džeksonovu filmsku trilogiju Gospodar prstenova, u intervjuu onlajn knjižari Amazon.com, objašnjava svoj doživljaj knjige Deca Hurina koju je takođe ilustrovao:

"Privukli su me likovi koji imaju slučnosti sa junacima mitova i legendi: Ta povezanost daje njihovom značenju slojevitost i senke, a večina likova u ovoj priči ima te arhetipske odlike. Ipak, ne volim da se isuviše unosim u likove jer ih njihov tvorac daleko pažljivije ocrtava nego ja... To je tragična priča, ali je njena tragika neutralisana svetlošću i lepotom elegičnog Tolkinovog stila. U svojim ilustracijama pokušao sam da dočaram delić te krhke lepote pejzaža i stvorim atmosferu koja pojačava osećanje zloslutnog i pretećeg gubitka."

Hurin i Morvena će se sresti još jednom, dugo godina nakon rastanka, oboje iscrpljeni nesrećom i starošću. Njih dvoje će zaokružiti priču o deci Hurina, Turinu i Nienori, čiju su kobnu sudbinu nehoteći isprovocirali i izložili se nemerljivoj patnji.

Na Tolkinovim fanovima je da im sude.