Operi treba pomoć i sveže ideje

12. 02. 2013. 21:57

Дејан Миладиновић, директор опере Народног позоришта у својој канцеларији Фото А. Васиљевић

Dva veka od rođenja kompozitora Verdija i Vagnera, a potom i učešće u proslavi 1700 godina Milanskog edikta obeležiće ovu opersku sezonu u Narodnom pozorištu. U razgovoru za „Politiku” Dejan Miladinović, sada po drugi put u karijeri direktor Opere u Narodnom pozorištu, pojašnjava kakav će doprinos ovim jubilejima dati ansambli koje predvodi. Miladinović je od 1997. do 2000. bio prvi put direktor Beogradske opere u Narodnom pozorištu, da bi potom bio smenjen bez obrazloženja, u momentu kada je mogao da donese značajnu poslovnu saradnju sa američkim pozorištima. Iako posle toga, gotovo 12 godina, nije bio angažovan u našem nacionalnom teatru, radio je intenzivno na scenama Amerike i Kanade, gde je u prethodne dve decenije, kao reditelj, postavio oko 60 operskih dela. Tokom karijere duge više od tri i po decenije Miladinović je dva puta bio na čelu operskog ansambla SNP-a u Novom Sadu i skoro tri godine umetnički direktor „Madlenijanuma”, a računajući domaću scenu realizovao je oko 160 produkcija.

– Koncertni omaž „Verdiju u čast”, organizovan povodom 200 godina od rođenja slavnog kompozitora Đuzepa Verdija (1813–1901), sa italijanskim solistima i uz pomoć italijanske ambasade, večeras u Narodnom pozorištu, samo je jedan od segmenata u obeležavanja tog jubileja. Naredni korak biće premijerna obnova „Aide” , u novom dekoru, uz nemačkog dirigenta PeteraLeonarda i sa našim vrhunskim solistima – kaže Dejan Miladinović i dodaje da će Narodno pozorište biti jedan od stubova u proslavi 1700 godina od donošenja Milanskog edikta. Kako saznajemo tim povodom će upravo „Aida” biti izvedena na otvorenoj sceni, u Viminacijumu, u pozorištu koje se otkopava i priređuje za taj muzički spektakl.

O tome koji će muzički događaj tokom godine biti najzahtevniji naš sagovornik navodi:

– Biće to realizacija nove opere „Pod ovim znakom...” („InHocSigno...”) početkom oktobra 2013. u beogradskoj Kombank areni, u okviru velikog spektakla kojim se zaključuje proslava 1700 godina Milanskog edikta. Ova opera je bazirana na biografiji Konstantina Velikog, za koju potpisujem libreto i režiju, a kompozitor je Marko Frizina. Trebalo bi da sa ovim delom gostujemo nakon beogradske premijere u Rimu, Milanu, Triru, Jorku i Istanbulu, mestima gde je Konstantin živeo.

Miladinović potom najavljuje novinu na repertoaru Narodnog pozorišta, malu i efektnu premijeru koja se sprema za scenu „Raša Plaović”. Reč je o Nušićevim jednočinkama„Analfabeta” i „Vlast” u formi opere, u režiji Saše Gabrića i sa dirigentom Zoricom Mitev Vojnov, koja će ovim nastupom obeležiti 30 godina umetničkog rada.

Proslava dva veka od rođenja nemačkog kompozitora Riharda Vagnera biće upriličena krajem godine, a tim povodom Beogradska opera priprema čuvenog „Holanđanina lutalicu”.

– Dela Vagnera nisu igrana na našoj sceni više od 40 godina. Zašto? Postoji urbana legenda da Vagnerove opere ne razumemo i da naši orkestri ne mogu da ih sviraju, mada one ništa nisu teže od Verdijevih, samo je pitanje ko stoji za dirigentskim pultom – kaže Miladinovićem, poznat po tome da uvek ima mnogo ideja i što je još važnije uspeva da ih realizuje.

Tako u planovima Narodnog pozorišta za 2014. sadašnji direktor opere najavljujepostavljanje četiri opere: „Vaskrsenje” Franka Alfana po Tolstojevom romanu, potom „Samsona i Dalilu” Kamija Sen-Sansa, kao ponuda Bemusu sprema se praizvođenje domaće opere „Oslobođenje Beograda” Svetomira Nastasijevića i na kraju sledi „Prodana nevesta” Bedžiha Smetane.

Budući da je 2000. godine, kako je svojevremeno izjavio, smenjen tuđim hirom u momentu kad je mogao da donese znatnu pomoć Narodnom pozorištu, upitali smo Dejana Miladinovića da li će ovog puta biti sličnih šansi?

– Tada u 2000. naše kostime iz nacionalnog teatra je trebalo prodati i napraviti dekor za „Borisa Godunova” Modesta Musorgskog u Americi i zaraditi pola miliona dolara. Te ugovore doneo sam u Beograd u trenutku kad Narodno pozorište nije imalo na žiro-računu ni žutu banku i sve je odbijeno. I dalje imam dobre kontakte u Kanadi i Americi i uvek je moguće upriličiti koprodukciju u budućnosti. Eto već u 2014. u Kanadi ću režirati i osmisliti scenografiju Verdijevog „Don Karlosa”, a u 2015. „Normu” Vinčenca Belinija. Da li ću sve stići? Naravno, jer meni je let preko okeana kao dobro jutro. Ipak, smatram da sam ovde posebno potreban jer našoj operi treba pomoć, a pre svega sveže ideje. Zato sam ponudu ministra kulture Bratislava Petkovića i novopostavljenog upravnika NP Dejana Savića da budem na čelu Opere odmah prihvatio, čini mi se, na nepodeljeno zadovoljstvo operskog ansambla.

B.Lijeskić