Astrolozi bliži od političara
Украјинци не верују ни партијама ни политичарима: опозиционари недавно блокирали рад украјинског парламента (Фото Ројтерс)
Žitelji Ukrajine više veruju onome što im kažu astrolozi nego obećanjima političara. Takav zaključak moguće je izvući posle nedavno obavljenog istraživanja javnog mnjenja koje je pokazalo da jedva jedan do tri odsto Ukrajinaca veruje onom što im serviraju oni koji vode njihovu zemlju – bilo pojedinci, bilo partije.
Ispitivanje je pokazalo da nepoverenje žitelja bivše sovjetske republike tek u pojedinim detaljima prevazilazi ono koje u odnosu na sopstvene političare imaju zemlje Evrope koje su se nedavno našle na samoj granici finansijske provalije, poput Grčke ili Španije.
Prema rečima Jevgenija Golovaha, iz Instituta za sociologiju Ukrajinske akademije nauka, a koje prenosi moskovski list „Nezavisimaja”, nepoverenje u političare je tradicionalno i uglavnom se ne odnosi na određenog delatnika ili partiju, već na celokupan politički milje.
Prosečnog Ukrajinca danas više more pitanja koja se odnose na svakodnevicu: kako preživeti sa malim primanjima i kakva ih budućnost, uopšte, očekuje. Pri tome, svesni su da mali sloj bogatih postaje svakoga dana još bogatiji, i to ih dodatno onespokojava.
Ne čudi stoga što većina ispitanih smatra da bogatstvo koje su neki stekli nikako ne može da bude rezultat poštenog rada. Naprotiv. Takođe, plaši ih i saznanje da je brzo bogaćenje pojedinaca, u većini slučajeva, vezano za uticaj istih na politička zbivanja u zemlji i njihovu kontrolu.
Interesantno je da je, svojevremeno, na to ukazao i aktuelni šef države Viktor Janukovič, ali se malo šta u tom smislu do danas promenilo.
„Neophodno ja smanjiti razliku između bogatih i siromašnih. Treba pomoći ovim drugima. Treba stvoriti uslove u kojima će svako ko je zdrav moći da zaradi dovoljno da prehrani porodicu, a oni koji to ne mogu zaslužuju adekvatnu socijalnu pomoć”, izjavio je prošlog leta Janukovič.
Kako navode analitičari, problem je i u tome što građani više ne veruju ni partijama vlasti ni opoziciji. Ne vide ko bi mogao da bude novi lider, ne veruju u poštenje sudova, boje se korumpiranih činovnika sistema. Ukratko, osećaju se bespomoćnima.
U takvoj situaciji, navode poznavaoci, potrebna je mala iskra da zapali vatru koja bi tu nemoć preko noći pretvorila u rušilački bes. Uostalom, u takvim uslovima izbilo je i „arapsko proleće”, podsećaju oni.