Grasu krivi novinari
Između dva Lajpciška sajma knjiga, lanjskog i ovog, gase se lampioni Gintera Grasa, ne zbog izdavača, ne toliko zbog zasićene publike, koliko zbog njegove arogancije. Ubrzo pošto je prošlog leta slučajno delimično priznao esesovsku prošlost, ispao je sa liste nemačkih bestselera.
U Lajpcigu, na Sajmu knjiga ovog proleća, posle četiri decenije uspešnog plasmana čitaoci mu okreću leđa, iako se ponegde čuje usamljeni glas podrške, iz redova njegove generacije koja brani ondašnju prošlost.
Glavna pažnja na Sajmu knjiga usmerena je na preživelog paćenika holokausta – to je Saul Fridlender, koji je za knjigu "Kada se pojave sećanja" o ratnom progonu u okupiranom Pragu dobio prvu nagradu i uvažavanje Sajma. Fridlender ukazuje: bez Hitlera ne bi bilo holokausta, ne bi bilo uništavanja Jevreja. On podseća kako su Hitlera podržavale i stranke i Vermaht i intelektualna elita i dodaje: "Sam Hitler ne bi mogao to da učini".
Dok je nagrada dodeljena hroničaru holokausta Fridlenderu, novinari hamburškog časopisa "Di cajt" opisuju kako je Ginter Gras na Lajpciškom sajmu knjiga u cipelama plaćenim 1.000 evra delio autograme radoznalcima. Na brojne nemačke novinare koji još ukazuju kako je 60 godina prećutkivao, krio nacističku, esesovsku prošlost ogorčeni Gras je osuo povike: "Mediji su pokušali da me prikažu kao glupog Avgusta, pokušali su da me ućutkaju. Ali, ja ne dozvoljavam da mi zapuše usta. I dalje ću svim silama govoriti da se nepravda sankcioniše u našoj zemlji". Na štandu svog izdavača Štajdla, Gras je na svojoj novoj knjizi delio potpis "G. G", i to po deset posveta u minutu. Recenzente i novinare gnevno je nazvao "dželatima", a "Di cajt" piše: "Gras nedopustivo napada nemačke novinare, njegov cilj nije iznalaženje razumevanja nego optuživanje. On banalizuje poimanje istorije. Gras prikazuje sebe kao nedužnog zečića, glumi samosažaljenje, od gnevne nakostrešenosti kipti do orgijanja". U Lajpcigu se pokazalo kako Nemci, koji drže do savesti, Grasa otpisuju.