Portret bez rama: Bojko Borisov

23. 02. 2013. 21:57

Илустрација Драган Стојановић

Vatrogasac, telohranitelj, gradonačelnik glavnog grada pa predsednik vlade – izgleda kao životni put iz bajke o američkom snu, ali na javi se desio na Balkanu, u Bugarskoj. Priča o vrtoglavom usponu sada već bugarskog premijera u ostavci Bojka Borisova, školski je primer komunističke dogme kako je svojim radom moguće dostići neslućene visine na društvenoj lestvici. Naravno, uz pomoć još nekih faktora.

Borisov je rođen 1959. u skromnoj porodici, u banji Bankja kod Sofije. Otac mu je bio vatrogasac, a majka vaspitačica u vrtiću. Od detinjstva je voleo sport, a crni pojas u karateu obezbedio mu je ulaznicu u jedan novi svet. Sem mogućnosti da se profesionalno bavi omiljenim sportom (jedno vreme je bio trener bugarske reprezentacije), kvalifikovao ga je i za mesto telohranitelja i osobu od poverenja Todora Živkova i kasnije Simeona Saks-Koburg-Gota.

„Mačo fazon” momka koji uvek ide po ivici pribavio mu je ogromnu popularnost i nekoliko priznanja za najpopularniju javnu ličnost u Bugarskoj. Nadimci koje je dobio i koji variraju od nežnog Be Be do superherojskog Betmen, koji je zaslužio borbom protiv kriminala za vreme mandata na mestu gradonačelnika Sofije, govore o tome kako ga doživljavaju sunarodnici.

Svojevremeno je internetom kružio šaljivi dokument „Nepoznate činjenice o Bojku Borisovu” gde je premijer prikazan u anegdotama kao pandan čuvenom Čaku Norisu. „Bojko Borisov nije jak kao bik. Bikovi su jaki kao Bojko Borisov”, kaže jedna „činjenica”.

Mit o snazi premijeru je pribavio još jedan u nizu živopisnih nadimaka, pa je tako u narodu često spominjan kao Bate Bojko, po ugledu na pank pesmu „Bate Gojko” posvećenu srpskom glumcu Gojku Mitiću koji se proslavio ulogama i „crvenim vesternima”, filmovima s tematikom Divljeg zapada koji su snimani u Istočnoj Nemačkoj, a koji su u Bugarskoj bili veoma popularni.

Zajednički nadimak sa srpskim glumcem nije jedina stvar koja dovodi Borisova u vezu sa Srbijom. Mediji su ga povezivali i sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam, na šta je Borisov odgovorio da je baš on najzaslužniji što je Joca Amsterdam uhapšen i isporučen Holandiji. U žižu srpske javnosti ponovo je dospeo kada je u Bugarskoj, prilikom diplomatske posete, uhapšen pukovnik Vojske Srbije i Crne Gore Čedomir Branković, na osnovu poternice Interpola koju je raspisala Hrvatska. Da je Bate Bojko uvek flertovao sa estradom pokazao je i 2006. kada je u znak zahvalnosti bugarskog naroda odlikovao srpsku folk pevačicu Svetlanu Cecu Ražnatović.

Njegova vlada je preživela pet glasanja o nepoverenju, ali je „pala” pod pritiskom narodnog nezadovoljstva zbog mera štednje i poskupljenja struje. „Mi imamo ponos i čast. Narod nas je doveo na vlast i mi joj danas tu vlast i vraćamo”, poručio je Bojko Borisov u obraćanju parlamentu, kategorično odbijajući bilo kakav angažman u prelaznoj vladi.

Cinici su primetili da je posle meteorskog uspeha morao da padne, ali ipak su brojniji oni koji smatraju da je još rano za njegovo konačno otpisivanje.

Dragan Vukotić