Ocarinili prazan paket

28. 02. 2013. 22:00

Зграда Поште у Кули (Фото П. Копривица)

Kula – Umesto tablet-računara, poslatog iz SAD, porodica Samac iz Kule dobila je pre neki dan praznu kartonsku kutiju, oblepljenu žutom trakom, što bi trebalo da znači da je pošiljka prošla uobičajenu carinsku proceduru. Paket je ocarinjen u Beogradu i, preko Novog Sada i Sombora, stigao do primaoca – ali bez uređaja!?

Pošto je pošiljka bila adresirana na Mariju Samac, preuzela ju je na poštanskom šalteru, a kada je stigla kući učinila joj se neobično lakom. Ne otvarajući je, odmah se vratila u Poštu. Tu je, u prisustvu službenika, paket otvoren, ali na obostrano zaprepašćenje u njemu nije bilo ničega.

– Tablet-kompjuter poslao je iz Čikaga moj sin Miroslav, bratu Nikoli za rođendan. Ne mogu da verujem kako naši carinici prilikom pregleda nisu primetili da je kutija prazna. Kako je navedeno u njihovom izveštaju, pošiljka je izmerena i ustanovljeno je da teži svega 460 grama. Prethodno su morali da otvore paket i da se uvere u njegov sadržaj. Ako su već videli da nema navedenog uređaja, trebalo je da intervenišu kod onih od kojih je pošiljka stigla u Beograd – s ogorčenjem priča Marija.

I kontrolor u kulskoj Pošti Rada Janjić kaže da nije jasno kako na carini nisu reagovali kada su ustanovili da je kutija prazna. Jer, dodaje, žuta traka na njoj je dokaz da je otvarana, a i na deklaraciji je navedeno da je u pošiljki „tablet pi-si“. – Propisi su takvi da je pošiljka bez navedenog sadržaja morala da stigne na krajnju adresu sa carinskim zapisnikom da nedostaje ono što je poslato. U ovom slučaju to se nije desilo. A zanimljivo je da je, baš pre neki dan, sa carine ovde stigao paket veće težine nego što je pošiljalac naznačio, ali i sa urednim zapisnikom o tome – navode u kulskoj Pošti.

Marijin suprug Perica Samac kontaktirao je carinike u Beogradu, ali mu je, veli, rečeno da će se „namučiti tražeći tablet, i nikada ga neće naći“. Ipak, porodica Samac ne odustaje, neće, kažu, olako preći preko svega, jer krađa pošiljke iz inostranstva, što je u ovom slučaju očigledno, mogla bi da postane praksa, a da za to niko ne odgovara.

U međuvremenu, Marija Samac je, po preporuci poštanskih službenika, podnela odštetni zahtev od trideset hiljada dinara koji će joj, veruje, bez problema biti usvojen. Međutim, ostaće gorčina zbog nečije aljkavosti i pohlepe, čemu je, svesna je ova Kuljanka, teško ući u trag.