Odlazak Ivice Račan
Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 29. aprila – Noćas nešto iza tri časa u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo je Ivica Račan, predsednik SDP-a i prethodni predsednik Vlade Hrvatske. Vest nije neočekivana, jer je Račan – kako je to utvrđeno i saopšteno pre dva meseca – oboleo od malignog oblika karcinoma levog bubrega, koji se zatim proširio i na druge delove tela. Iako je odmah po tom otkriću bio podvrgnut operaciji u Minhenu, ispostavilo se da je bolest prešla i na druge organe i intenzivna terapija nije dala željene rezultate.
Više od 20 godina Ivica Račan (63) bio je u središtu političkih zbivanja u Hrvatskoj i u Jugoslaviji do njenog krvavog raspada.
Rođen je 1944. godine u Ebersbahu u Nemačkoj, gde su njegovi roditelji bili u radnom logoru, u Zagrebu je 1970. završio Pravni fakultet i zaposlio se u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, a od 1972. godine – posle pada hrvatskog nacionalističkog "maspoka" – član je Predsedništva CK SK Hrvatske. Od 1982. do 1986. bio je direktor Političke škole SKJ u Kumrovcu, a od 1986. godine član Predsedništva Centralnog komiteta SKJ. U decembru 1989. izabran je za predsednika Centralnog komiteta SKH, a u januaru iduće godine predvodio je hrvatsku delegaciju komunista na 14. kongresu SKJ, na kojem se pridružio slovenačkoj delegaciji kada je napustila Kongres, što je bio uvod u finale raspada SFRJ.
Tokom te 1990. godine u Hrvatskoj je zatim organizovao prve višestranačke izbore na kojima je Savez komunista izgubio vlast, koju je predao Tuđmanu i njegovoj HDZ, a sledećih deset godina Račan je predvodio opozicionu SDP, u koju se transformisao dotadašnji SKH. Na izborima 2000. godine uspeo je da se vrati na vlast (u koaliciji s još četiri stranke), ali je na izborima krajem 2003. godine ponovo izgubio i na vlast se vratila reformisana HDZ, kojom je predsedavao Ivo Sanader.
U prvim domaćim političkim reakcijama na smrt Ivice Račana, hrvatski analitičari mu ističu zalaganje za politički pluralizam u poslednjim godinama SKJ, te suprotstavljanje Slobodanu Miloševiću "i njegovoj dogmatskoj većini" u SKJ. Takođe se podseća da je u vreme dok je bio premijer Hrvatska potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kojim su prvi put uspostavljeni ugovorni odnosi Hrvatske i EU, čime je označen značajan iskorak RH prema toj međunarodnoj zajednici. Većina političkih analitičara se slaže da su u vreme vladanja Račanove koalicije popravljeni odnosi Hrvatske s međunarodnom zajednicom, koji su u vreme njegovog prethodnika Tuđmana poprilično bili zapali u ćorsokak.