Nesvestica zbog upisa u školu

07. 05. 2007. 16:07

Војислав Ђуришић са мамом Иваном (Фото З. Анастасијевић)

Upis đaka prvaka traje već drugi mesec, a psiholozi i pedagozi imaju pune ruke posla pripremajući testove koje rešavaju budući đaci prvaci. Kao i svake godine, pre upisa u prvi razred, deca rešavaju test intelegincije, proverava im se motorika, socijalna, emocionalna zrelost, pamćenje, pecepcija i logičko mišljenje.

Svaki dan u škole svrati nekoliko budućih đaka čije testiranje traje oko pola sata. Ispred vrata psihologa u OŠ "Drinka Pavlović" šćućurili se ovih dana Vojislav Đurišić i Danica Matinković. Vojislav, koji će uskoro napuniti sedam godina, bio je u pratnji mame Ivane. Znao je da je došao na testiranje, ali nije baš bio siguran šta ta reč znači. Kaže da se nije uplašio, ali osmeh je bilo teško izmamiti na njegovom licu.

Priznao je da jedva čeka da sedne u školsku klupu. Veliki broj njegovih drugara iz vrtića "Terazije" upisaće se baš u ovu školu pa se nada da će opet svi biti zajedno. Vojislav još nije naučio da čita i piše, a roditelji nisu želeli time da ga opterećuju.

Za razliku od mnogih roditelja, mama Ivana Đurišić nije imala tremu od testiranja.

– Prijatelji su mi objašnjavali da mnogi roditelji ne spavaju ili padaju u nesvest kada njihovo dete rešava ovaj test. Svesna sam da je sve to normalno pa sam se trudila da ne opteretim Voju, a ni sebe – iskrena je naša sagovornica.

Prema njenim rečima, dugo su razmišljali o tome u koju školu da upišu sina, a pohvale poznanika uticale su na to da izaberu baš ovu osmoletku.

 – Kada smo bili deca nije se dizala tolika prašina oko upisa. Roditelji su nas odvodili u najbližu školu i to je bilo to. Sada se svi mesecima raspituju i kombinuju. Tek posle mnogih rasprava odlučuju gde da upišu dete – priča mama Ivana.

Ni Daničini roditelji, čiji sin Radomir već pohađa ovu školu, nisu bili uzbuđeni. Sve ovo su prošli kada se stariji sin upisivao u prvi razred. Mama Vanja je rekla da tada nisu znali šta ih čeka pa je trema postojala, ali sada su bili u potpunosti opušteni baš kao i njihova kćerka Danica.

Danica je već naučila da čita i piše, a najviše voli da crta. I ona jedva čeka da sedne u đačku klupu.

Pedagog Slobodan Malušić, direktor OŠ "Đura Daničić", ističe da raspoloženje dece prilikom dolaska na testiranje zavisi od roditelja i da oni ne bi trebalo da opterećuju mališane pričama o upisu i testiranju.

– Najbolje je da im se ujutro kaže da idu malo do škole da vide kako to sve izgleda i da popričaju sa nastavnicima. Tu noć bi trebalo da se naspavaju i da budu raspoloženi sutradan. Ako se dete uprkos svemu tome uplaši svaki pedagog bi trebalo da zna kako da ga opusti i oraspoloži – objašnjava Malušić i dodaje da je to jedan običan razgovor za koju decu ne treba posebno pripremati.

On ističe da ova provera sposobnostui deteta služi učiteljima i stručnjacima prilikom praćenja uspeha deteta u školi. Ukoliko je mališan pokazao visoke mogućnosti na ovom testiranju, a ne pokazuje tako dobre rezultate u školi, učitelji i roditelji moraju da obrate pažnju na to. Takođe, na osnovu rezultata ovog testa formiraju se odeljenja pa se u svako od njih smešta podjednak broj nadprosečne, prosečne i ispod prosečne dece, kao i jednak broj levorukih ili mališana sa oslabljenim vidom.

– Ne bi bilo u redu da sva deca koja nose naočari budu u jednom razredu, jer bi tako bili izdvojeni od ostalih. Isto se odnosi i na svu ostalu naprednu decu kao i na one koji kaskaju za vršnjacima – smatra Malušić.