„Prolupali" od ljubavi

Dubravka Lakić

18. 04. 2013. 22:00

Драгана Дабовић у филму „С/Кидање”

Debitantski dugometražni film Koste Đorđevića priča je i o jednom i o drugom – i o kidanju i o skidanju. O kidanju zbog ljubavi i o skidanju sa te opojne „droge”, kakva je opsesivno-fantazmagorična i uz to jednosmerna ljubav, tri glavna lika ove poluozbiljne omladinske (tragi)komedije apsurda.

U fotogeničnoj beogradskoj Savamali, čijim je blistavim filmičnim kapacitetima pridonela kamera iskusnog maestra Radoslava Vladića, tokom 24 sata troje mladih ljudi „prolupalih” od ljubavi, opsednutih vulkanskim osećanjima prema pogrešnim osobama, u potrazi je za predmetima svojih opsesija. Koscenaristički trojac predvođen Kostom Đorđevićem (tu su i Biljana Maksić i Neda Radulović), kroz narativni tok veoma blizak omnibus filmu (tri različite priče na istu temu i sa zajedničkim vezivnim tkivom) pred filmske junake koji su tek izašli iz detinjstva i zagazili u mladost, postavlja niz prepreka u vidu, najčešće, apsurdnih i tragikomičnih situacija.

 Prolazeći kroz njih, putevi Đure (Marko Janketić) zaslepljenog „posrnulom” vršnjakinjom Kiki (izvrsna hrvatska glumica Nataša Janjić) koja plesom na šipki u noćnom klubu zarađuje za život i drogu, Hane (Dragana Dabović) što sebe vidi već udatom za idealizovanog, odavno oženjenog i mnogo starijeg očevog kućnog prijatelja (Nebojša Glogovac kao čvrsti bedem svakog filma) i Relje (Nikola Rakočević) koji u glavi ima ubistvo onog „zlotvora” što je sa njegovom voljenom Sanjom (Ivana Vuković) inflagranti na telefonskom snimku koji se vrti internetom, ukrštaju se i slivaju u jednu „reku”. U onu koja kazuje o poslednjim pokušajima da se ostvare nemogući snovi. Uprkos svemu i bez obzira na posledice. U onu, koja svedoči kako posle udarca glavom u zid sledi postepeno odrastanje...

 Đorđevićev film je simpatičan. Sasvim se lepo gleda iako je prijemčiviji mlađoj bioskopskoj populaciji, kojoj su beogradski sleng i psovke kao način komunikacije daleko bliskije i smešnije nego li sredovečnom gledaocu. Ne kažem da „S/Kidanje” nije duhovit film, jer on to u svojoj osnovi jeste, ali svakako da bi bio i duhovitiji i komičniji da je i čvršće i dublje zasnovan na onom što se zove inteligentan humor. Naravno, bio bi još bolji i da su likovi u ovoj apsurdnoj ljubavnoj priči malo bolje motivisani...

No, šta je tu je. Đorđevićev film posle dužeg vremena na srpsku filmsku scenu i na bioskopski repertoar donosi i vedrinu i ljubav kao temu. U tom smislu, „S/Kidanje” nije bez značaja. Uz to, nudi gledaocu i bolje upoznavanje sa našim mladim, sjajnim glumcima od kojih će mnogi vrlo brzo postati velike zvezde srpskog filma.