Deset godina s metkom u glavi
Миливоје Пенезић (Фото С. Јовичић)
Užice – Nikad u životu Milivoje Penezić (69), penzioner iz Bele Zemlje kod Užica, neće zaboraviti 28. mart 1997. godine. Tada je, posle razmirice s kolegom započetom oko jednog praseta, iz pištolja pogođen metkom u čelo. Ali, nekad se ni od metka ne gine, pa evo Milivoja danas zdravog i pravog, dok tane u njegovoj glavi stoji već čitavu deceniju.
– Živim normalno, nemam glavobolja, ni ozbiljnijih zdravstvenih problema. Jedino odem lekaru zbog visokog krvnog pritiska, ali to sa ovim metkom nikakve veze nema – započinje za "Politiku" priču Penezić, nekadašnji vozač, pa kontrolor u užičkom autobuskom preduzeću "Raketa".
Milivoja smo zatekli kraj njegove kuće na Beloj Zemlji, u kojoj živi sa suprugom Stanojkom, dok je po žezi okopavao baštu. Rad u vrtu mu je, kaže, najbolja zanimacija. Na Milivojevom čelu još je jasno vidljivo ulegnuće od metka koji je iz pištolja "bereta" kalibra 6,35 mm ispalio njegov kolega iz "Rakete", penzionisani vozač Miloš Nikolić zvani Šijak. I to posle svađe započete u autobusu, zbog – praseta.
– Bio sam kontrolor u autobusu na liniji od Bajine Bašte ka Užicu, kad je na Kadinjači Šijak pokušao da uđe u autobus noseći živo prase. Kako da se životinja vozi sa putnicima, pitao sam ga, te nisam dozvolio da ga unese. Rekoh mu da sačeka sledeći autobus koji ima "bunker", da u njega stavi prase. Na to se on naljutio – seća se i sada svakog detalja Penezić.
Jedan kasniji susret Milivoja i Miloša na užičkoj pijaci izrodio se u ozbiljniju prepirku, u kojoj je Penezić odgurnuo Šijaka, koga je pijačna tezga jedva "zadržala" da ne padne. I već sutradan, dok je Milivoje sedeo na poslu u jednoj kancelariji "Rakete" u Užicu, došlo je do pucnjave.
– Upao je u kancelariju vozač Simić i pitao zašto sam dirao Šijaka. Nisam stigao ni da odgovorim, a iza Simićevih leđa odjednom primetih Šijaka kako u ruci drži pištolj uperen u mene. Odjeknu pucanj, a ja pomislih da je pištolj "plašljivac", pa isprva nisam ni reagovao. Ali, osetih da mi se krv po glavi razlila. Bol nisam osećao. Dok je Šijak bežao niz stepenice kolege su pozvale hitnu pomoć – kazuje Penezić.
Pogođenog kontrolora prebacili su prvo u užičku bolnicu, a kasnije i u beogradski Urgentni centar. Lekari su mu ranu očistili i odlučili da ga ne operišu. Sve je u ovom slučaju bilo neobično, jer se pacijent ponašao poput zdravog čoveka, kao da nije imao metak u glavi. Jedino mu se dešavalo "kočenje" desne ruke i noge, no i to je brzo prošlo. Za svega mesec dana Penezić se potpuno oporavio i vratio kući.
Metak mu je, kaže, ostao u glavi, i to prepolovljen: veće parče ispod čeone kosti, manje u malom mozgu.
Svojevremeno, o ovom slučaju smo razgovarali i sa dr Zoranom Stankovićem, sadašnjim ministrom odbrane, kada je kao specijalista za sudsku medicinu Vojnomedicinske akademije boravio u Užicu. Stanković nam je tada rekao da se najvažniji životni centri nalaze u produženoj moždini i moždanom mostu, te da postoji deo moždane mase u kojoj se ne nalaze vitalni centri. Zato je, po Stankovićevom mišljenju, moguće da projektil prođe kroz glavu ili uđe u tu masu, a da ne dođe do ozbiljnijih posledica po zdravlje povređenog. Pomenuo nam je i slučajeve kada su projektili prolazili kroz slepoočnicu i izlazili na drugu stranu glave, a da zbog toga nisu ostajale trajne posledice.
Sud u Užicu je Nikolića, tada oronulog zdravlja, osudio na četiri godine zatvora, da bi mu pred Vrhovnim sudom ta kazna bila umanjena. "Odležao" je nepunu godinu. Tadašnji sudija Milovan Mitrović, sada u penziji, seća da se prenerazio kad je video da se oštećeni Penezić pred njim pojavio i dao izjavu.
– Jeste sud tada rekao svoje, ali ni dan-danas, deset godina posle svega, još nije rešeno pitanje isplate odštete, zbog ovoga što sam doživeo na radnom mestu. Odštetu, evo, i sada čekam – požalio nam se Penezić.
Ni posle sudskog epiloga Milivoje i Miloš dugo nisu uspeli da izglade nesuglasice. Svađali su se godinama uvek kad bi se sreli, pa čak i policiji jedan drugog prijavljivali. Pre neku godinu Miloš Nikolić Šijak je umro, a Penezić, koji još ne oprašta, i dan-danas mu nerado ime pominje.