Saborska predviđanja i nagađanja

18. 05. 2013. 22:00

Патријарх Иринеј на прошлом Сабору (Фо­то Д. Јевремовић)

Uoči svakog Arhijerejskog sabora, godinama se oseća ista atmosfera. Nagađa se šta će biti teme io čemu će se odlučivati.Često se pokazuje da o pominjanim temama nije bilo reči ili nam to nije saopšteno u zvaničnom saopštenju. Ovogodišnji Sabor se nalazi pod velikom lupom javnosti.

Verski analitičar Živica Tucić očekuje da se Crkva izjasni o nekim pitanjima koja su u javnosti veoma prisutna.

– Radi se o statusu nekolicine episkopa, najmanje četiri, o popunjavanju nekoliko upražnjenih eparhija (srednjoevropska, bečka, žička, zvorničko-tuzlanska). Takođe se očekuje da Sabor proceni izjave dvojice arhijereja na nedavnom mitingu, koje su naišla na gotovo nepodeljenu negativnu reakciju i u najmanju ruku čuđenje – napominje Tucić, ističući kako se preko reakcije političke elite, medija i javnosti ne može tek tako preći. 

To je stavilo, smatra on, u novi kontekst odnose Crkve i države, Crkve i društva, kojisu veoma slojeviti.

– Crkva ima svoje viđenje, vlada svoje, parlament kao jedini izabrani i legitiman organ svoje. Ako se govori o jedinstvu, onda u obzir treba imati stav većine, kao parlamentarne, ali i javnosti. O pitanju Kosova nastaju podele duboke, možda i opasne za društvo, ali i za Crkvu. Odnos Crkva-država veoma je aktualizovan, treba ga precizirati na Saboru. Predsednik Nikolić je nedavno ponudio model„simfonija u sekularizmu”, uz poštovanje verskog pluralizma Srbije, što je veoma bitno. Da li je ovaj model moguć? Zato je taj model potrebno definisati. Crkva treba sa svoje straneda se izjasni. Treba pokrenuti društveni dijalog i nikoga iz njega ne treba isključiti. Crkva može sama da ga započne i da na Saboru doprinosi tome. Najveći deo episkopata sigurno ne želi konfrontaciju sa državom, odnosno sa vladom. To nekako i nije u duhu pravoslavlja – precizira Tucić.

On ističe: –Ovo je značajan Sabor,odnosno mogao bi takav i biti.”

– Sve je u Srbiji na „prekretnici”, u redefinisanju, u pitanju i u traženju. Crkva, ako želi da bude pitana, da se čuje njen glas, i da bude respektovana kao društveni sagovornik, treba da ima vizionarstvo. Naravno, u skladu sa jevanđeljem. Treba da ima sliku stvarnosti i sagledavanja budućnosti. Prilika je jedinstvena za sve sfere društva, kao i za nju samu. Crkva ne sme da dopusti da sebe marginalizuje i bavi se samo personalnim pitanjima.

– Ona je društvu potrebna.Ne da ga polarizuje već da pomogne u društvenom dijalogu svojim stavovima koji su doprinos opštem razvitku.Očekivanja su da se brojna pitanja na Saboru razjasne a ne prećute ili odlože. Niko nema više vremena da čeka.Svi su odgovorni i pozvani da glasno razmišljaju, rešavaju konflikte, a ne da ih stvaraju – precizira Tucić.

Ali, to su poruke koje se uglavnom čuju uoči svakog Sabora.

A. A.

----------------------------------------------

Karlov ugao

. Dok nam političari popuju, popovi vode politiku.

. Neki crkveni dostojanstvenici toliko kunu i prete, da se čovek prekrsti.

. Crkva nam je na nebesima, politika u podzemlju, a mi smo negde između.

. Jedan vladika je bukvalno shvatio da ljubi bližnjeg svog.

. Taj vladika je tako živeo, da su vernici mislili kako je Sveti Jovan krstio Isusa u đakuziju.

. U nebesku Srbiju se malo ulaže. Potrebne su nove investicije.

. Vlada se razlikuje od crkve po tome što ima žive ikone.

. I popovi idu u kladionice, da i njih Bog pogleda.

. Šta vredi upokojenje vlade i skupštine, ako se ne udari glogov kolac.

. Politika je droga, a zna se kako neki sveštenici leče narkomane.

Dragutin Minić