Nova era za američki simbol

26. 05. 2013. 11:21

Кад пада киша горња половина Емпајер стејт билдинга је у облацима (Фото М. Мишић)

Od našeg stalnog dopisnika

Vašington – Na uglu Pete avenije i 34. ulice mnoštvo je ljudi koji, u specijalnim prslucima koji su dokaz da su službena lica, prolaznicima nude priliku da Njujork pogledaju sa trenutno njegove najviše osmatračnice.

Dok vas još ubeđuju, iz tašne preko ramena vade elektronski uređaj kroz koji može da se provuče platna kartica i odmah odštampa ulaznica. Zadovoljstvo koje se nudi nije jeftino: od 20 dolara za pogled do 86. sprata, do 50 za prekoredno kratko zadržavanje na 102.

Takvih, odnosno turista koji se odluče da tu priliku iskoriste je oko četiri miliona godišnje, što vlasnicima zgrade donosi profit od 60 miliona dolara (povrh onog od korporativnih stanara, jer ovo je isključivo poslovna zgrada).

Alternativa odlasku na „mesto koje je u Njujorku najbliže nebesima” jeste silazak u podrum zgrade, gde je pivnica sa ponudom od stotinak vrsta piva i ukusnim hamburgerima, ali o tome nema statistike.

Empajer stejt bilding je 1. maja proslavio 82 godine, a ovih dana u vestima je zbog velike obnove koja podrazumeva i zamenu njenih 6.514 prozora da bi postala „zelena” (energetski efikasna), ali i zbog manevara njenih vlasnika koji bi da iskoriste životnu priliku da od milionera postanu milijarderi.

Zgrada koja je od svog otvaranja 1931. pa sve do 1972. držala titulu najviše na svetu (tada ju je nadmašio Svetski trgovinski centar, nekoliko kilometara južnije na Menhetnu) ima u stvari 2.800 vlasnika. Toliko je naime akcionara u njenom zatvorenom akcionarskom društvu, od kojih su mnogi naslednici onih koji su po jednu ili dve akcije kupili čim su emitovane.

Zgradom, kao manjinski vlasnici, upravljaju međutim, ovdašnji „baroni nekretnina”, Piter Melkin i njegov sin Entoni. Upravljačkih prava oni su se domogli posle raznih pretumbacija u borbi za njenu kontrolu, u kojima su akteri bili i neizbežni Donald Tramp i neki japanski tajkuni.

Porodica Melkin je danas pred realizacijom svoje zamisli da jedan od najpoznatijih simbola Amerike pridruži ostalim svojim nekretninama i stvori „empajer stejt trast”, novu kompaniju koja bi bila vredna preko pet milijardi dolara.

Oni su na korak do toga, pošto je početkom meseca sud u Njujorku odbacio tužbu nekih akcionara da spreče izlazak nove kompanije na berzu, smatrajući da će biti oštećeni. Emisija novih akcija donela bi oko milijardu svežeg kapitala, pri čemu bi se, naravno, najviše ovajdili otac i sin Melkin.

Da bi međutim otklonili i poslednju prepreku, treba da ubede još nekoliko suvlasnika: za ulazak u novu kompaniju, po važećem statutu,  treba da se opredeli njih 80 odsto. Trenutno je „da” reklo njih 79,6, tako da se „inicijalna ponuda” može očekivati uskoro.

Biće to nova faza i ulazak u novu eru u životu zdanja jedinstvenog u istoriji američkog građevinarstva, ali i američke kulture. Empajer stejt bilding („Empajer stejt” je inače nadimak države Njujork) podignut je usred „Velike depresije”, najveće krize u istoriji kapitalizma, i zbog toga je u njenom slučaju prekršeno građevinsko pravilo da realizacija svakog projekta bude skuplja od planiranih iznosa i duža od predviđenih rokova.

U ovom slučaju gradnja je trajala samo 410 dana (manje od 14 meseci). Primera radi, rekonstrukcija pokretnih stepenica na jednoj od glavnoj stanica vašingtonskog metroa, Dipon serklu, završena je tek posle osam meseci.

Empajer su gradili emigranti iz Evrope, njih 3.400, koji su zbog krize pristali na sasvim niske nadnice, pa je koštala samo 373 miliona u današnjim dolarima. U istoriji fotografije je čuvena slika radnika kako nehajno ručaju, sedeći na gredi koju u vazduhu, nekoliko desetina spratova iznad tla, drži kran pričvršćen uz nedovršeno zdanje.

Poređenja radi, za obnovu koja je u toku, biće potrošeno više od 500 miliona. Ugrađeno je 10 miliona cigala, 57.000 tona čelika, 730 kilometara žice... U njoj su 73 lifta (oni manuelni, s liftbojem, zamenjeni su automatskim tek 1996).

Upamćeno je spektakularno otvaranje: svetla je, pritiskom na dugme u Vašingtonu, upalio tadašnji predsednik SAD Herbert Huver, da bi sledeće godine u novembru paljenjem svetala na vrhu kule bila proslavljena izborna pobeda Frenklina Delana Ruzvelta nad Huverom.

Vrh jedne od novih kula novog Svetskog trgovinskog centra u izgradnji (stari je srušen u napadu Al Kaide 11. septembra 2001) od prošlogodišnjeg aprila ponovo je najviša tačka u Njujorku, a od kompletiranih zdanja u Americi Empajer stejt bilding je na trećem mestu (nadmašuju je dve kule u Čikagu).

A pošto su se u trku za što više dizanje u nebesa uputili mnogi iz drugih delova sveta (najviša zdanja su danas u Maleziji, Dubaiju i u Kini), Empajer mora da se zadovolji skromnim 22. mestom.

Važan događaj u njenoj istoriji zbio se i 1993, kada se na vrh popeo i džinovski gorila King Kong (ali samo u čuvenom filmu). Sve u svemu, slavno zdanje je bilo „rekvizit” u čak 250 holivudskih priča.

Empajer stejt bilding danas, u velikoj ponudi poslovnog prostora u Njujorku, popunjava tek dve trećine svojih kapaciteta. Jedan od razloga za to je što su otac i sin Melkin promenili poslovnu strategiju: umesto mnogo malih zakupaca, žele manji broj, ali poznatijih.

Na spisku korporativnih stanara danas je inače nekoliko vazduhoplovnih kompanija, predstavništvo Turističkog saveza Hrvatske, dopisništvo „Ženmin žibaoa” i internet kompanija u usponu „Linkedin”, između ostalih.