Recesija, kriza ili depresija
Sve do polovine 2007. godine postojao je visok stepen saglasnosti ekonomista sa stavovima najuniverzalnijeg ekonomiste prošlog veka, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Pola Samuelsona koji su se odnosili na pojmove recesije, krize i depresije u privredi jedne zemlje ili svetske privrede u celini.
U udžbeniku „Economics”, koji je doživeo čak 19 izdanja (preveden na 17 jezika, a među njima je bio i srpsko-hrvatski), Samuelson kaže da se pod pojmom „recesija” najčešće podrazumeva silazna faza konjunkturnog ciklusa i definiše se kao razdoblje u kome se realni BDP smanjuje u bar dva uzastopna tromesečja.
U tom kapitalnom delu ističe se da su tipične pojave koje karakterišu recesiju: a) naglo se smanjuje kupovina trajnih potrošnih dobara, naročito automobila, b) naglo se povećavaju zalihe proizvedenih dobara široke potrošnje, c) preduzeća su prinuđena da smanje proizvodnju, pa se realni nivo BDP smanjuje, d) ubrzo nakon toga, privredne investicije, odnosno ulaganja u opremu, naglo se smanjuju, e) smanjuje se tražnja za radnom snagom, smanjuje se broj radnih sati u nedelji, a zatim slede privremena (podvukao M. K.) otpuštanja s posla i time raste nezaposlenost, ali ređe dolazi do pada nadnica i pada cena proizvođača finalnih proizvoda, f) profiti preduzeća znatno se smanjuju...
U udžbeniku se kaže da recesija ima mnoga obeležja krize, ali je ona ipak blaži oblik u odnosu na pravu privrednu krizu koju karakterišu: a) visoka nezaposlenost, b) duži ili izraženiji pad privredne aktivnosti, c) pad investicija, d) pad poverenja u mogućnost brzog izlaska iz takvog nepovoljnog stanja, e) duži pad kupovne moći, f) pad cena, g) gomilanje zaliha i propast mnogih proizvođača i pružalaca usluga, h) pad životnog standarda sve većeg broja porodica i stanovnika...
I na kraju, pod pojmom „velike krize” ili „velike depresije” podrazumeva se višegodišnji drastičan pad privredne aktivnosti, odnosno BDP, koji je praćen drastičnim povećanjem nezaposlenosti, drastičnim padom svetske trgovine, drastičnim padom cena primarnih proizvoda, do čega je došlo u periodu 1929–1933. godine.
U drugoj polovini prošlog veka i u prvoj deceniji novog veka čitav niz zemalja sticajem nesrećnih internih i eksternih faktora doživeo je tešku ekonomsku depresiju. Obe Koreje posle trogodišnjeg građanskog rata i mešanja stranih sila u te ratne sukobe, našle su se u užasno teškoj ekonomskoj depresiji.
I po završetku petnaestogodišnjeg oslobodilačkog rata, vijetnamska privreda sredinom sedamdesetih godina prošlog veka bila je u užasno teškom stanju.
Zbog krajnje neuspešnih koncepata tranzicije i unutrašnjih problema, Ruska Federacija, Ukrajina i niz zemalja nastalih raspadom SSSR doživele su tešku ekonomsku depresiju u poslednjoj deceniji 20. veka. U toj deceniji je, zbog sankcija UN, raspada SFRJ, dezinvestiranja, vazdušne agresije NATO i drugih faktora i Srbija je doživela tešku ekonomsku depresiju.
U prvoj deceniji novog veka, zbog strane vojne intervencije, Irak i Libija su doživele ekonomsku depresiju.
U uslovima kada je u periodu od marta 1991. pa zaključno sa junom 2007. godine u SAD bio ostvaren rast privredne aktivnosti od 187 meseci, stvorena je euforija da ekonomski neoliberalizam predstavlja vrhunac svetske mudrosti i da njegova dosledna primena isključuje mogućnost upadanja u ekonomsku krizu, a pogotovu u ekonomsku depresiju. I nakon pojave velikih poremećaja u sferi finansija, osiguranja i nekretnina krajem 2007. godine, počinje da se govori o „finansijskoj krizi”.
I kada su se negativni efekti te krize preneli na realni sektor, trebalo je da prođe čitava godina, pa da tada vrlo uticajni američki Nacionalni biro za ekonomska istraživanja objavi da je recesija u SAD počela decembra 2007. godine.
I ta institucija ni tada ni kasnije nije govorila o ekonomskoj krizi, kako je nju karakterisao Samuelson. Naprotiv, ona u pokazatelje recesije, osim realnog pada BDP uključuje i pokazatelje kao što su zaposlenost, realni dohodak, industrijska proizvodnja, obim prodaje.
Zanimljivo je da istraživači tog biroa i dalje koriste termin recesija iako je u svim tim segmentima došlo do vrlo ozbiljnog pogoršanja, što je po ranije važećoj definiciji značilo da se SAD nalaze u ekonomskoj krizi.
Čak i u uslovima kada je 2009. prvi put posle Drugog svetskog rata ostvareno smanjenje svetskog BDP, smanjenja BDP u SAD za 2,6 odsto, a posebno njegovo smanjenje u EU od čak 4,1 odsto, oni i dalje koriste termin „recesija” a ne kriza. I u najnovijem izveštaju Svetske banke (World Development Report 2013) stanje u svetskoj privredi se karakteriše kao „velika recesija” ili „globalna recesija” ali samo ponegde i kao „globalna kriza”.
U uslovima „duže recesije” ili „učestalih recesija” smanjenja bogatstva, sporog oporavka realnog sektora koji je nastao uz ogromne finansijske „dopinge” i izgubljeno poverenje investitora i potrošača, do čega je došlo u poslednjih pet godina, neki ekonomisti su za to stanje izmislili izraz „strukturna recesija”.
Duboko sam ubeđen da za to stanje, izgubljeno poverenje i neizvesnosti do kada će ono trajati (pogotovu u EU, a posebno u evrozoni) nije prihvatljivo bilo kakvo kvalifikovanje kao „recesija” – već kao privredna kriza, ali i kao društvena kriza.
Profesor univerziteta
(Sutra: Olake ocene o izlasku iz recesije)