Kriza socijaldemokratije
Потамнели ловор: шеф немачке социјалдемократије Курт Бек
ANALIZA VESTI
Socijaldemokratska partija Nemačke SPD, najstarija stranka u zemlji, suočena je sa alarmantnim porastom unutarpartijskih previranja. Merodavni stranački funkcioneri, osim lidera Kurta Beka, potvrdili su u više navrata da je reč o "najtežoj krizi u nastanku" nekada moćne nemačke socijaldemokratije.
Zajednički imenitelj u paleti komentara, kojom se ovih dana služe analitičari najrazličitijih opredeljenja, sadržan je u objašnjenju da je (ne)raspoloženje u partijskoj bazi gore nego ikada. Posledica je pogubne i restriktivne socijalne politike vođene u poslednjih osam godina – u sedam godina provedenih na čelu koalicione vlade sa zelenima, potom u sudbonosnoj godini u dvojcu sa stranačkom unijom demohrišćanskog kancelara Angele Merkel.
Sučeljavanja su posebno učestala posle izbornog (ne)uspeha na lokalnim izborima u Bremenu, minulog vikenda, u međuvremenu upoređenim sa "Pirovom pobedom". I dalje najjača stranka u lokalnom sazivu Bremena, sa više od 35 odsto birača, SPD je "prepustio" preko pet odsto glasova levo orijentisanih birača svom najljućem rivalu Oskaru Lafontenu.
Bauk za leve liberale
Nekadašnji socijaldemokratski lider, a danas vođa i integraciona figura protestne (građanske) levice u zapadnim pokrajinama, i reformisanih socijalista na istoku zemlje, Lafonten je postao bauk za "drugove sa levo liberalnog krila". Pretpostavlja se, s razlogom, da bi kao predvodnik takozvane autentične građanske levice mogao da okupi oko sebe socijaldemokrate koji su izgubili poverenje u sadašnje partijsko rukovodstvo. A njih nije malo. Prema proračunima empiričara, više od polovine sadašnjih aktivnih članova SPD-a, njih 180.000 od ukupno 330.000, smatra da je SPD napustio svoju putanju izvorne orijentacije. Dve trećine članova veruje da bi njihovoj stranci bio preko potreban oporavak – na opozicionoj klupi. Više od polovine svih anketiranih okrenulo se i protiv aktuelnog lidera Kurta Beka, ističući da je on "pogrešna ličnost na pogrešnom mestu, vođa bez harizme i iskustva".
Kurt Bek još ne pokazuje znake kolebanja. U razgovoru sa odabranim novinarima, uz čašu vina, ljubitelj dobre kapljice uporedio je trenutnu stranačku situaciju sa (ne)zgodom koju je doživeo u svom kupatilu: "Kada je nestalo struje, morao sam da se orijentišem prema intinuitivnom nahođenju... Tako je to, valjda, i u partijskoj politici."
Stručnjaci zaduženi za negu Bekovog imidža u javnosti neumorno prikazuju svog šefa ispod uramljene fotografije legendarnog kancelara Vilija Branta "u radnoj atmosferi": na slici u slici – Brant za radnim stolom, zasukanih rukava... Ispod slike Kurt Bek, takođe zasukanih rukava. Prisutan je i citat, koji Bek vezuje za ime svog oca, takođe građevinskog radnika: "Mali... u životu ti je kao na velikoj građevini... Trudom i radom postiže se sve." No upravo ovaj citat izaziva žučne reakcije u stranačkoj bazi.
Lider na mukama
Postavlja se pitanje, da li su rad i trud još isplativi? Aktivna, levo liberalna politika lidera Beka, i politika prećutne saglasnosti, kada je o podsticaju inicijativama demohrišćana reč, bude sumnje u obećani boljitak. Konkretni potezi partijskog rukovodstva i članova vlade, opet, nailaze na nerazumevanje: restrikcije u politici zdravstvene zaštite, podizanje nivoa PDV-a uz istovremene poreske olakšice preduzimačima, povišenje starosne granice za penzionisanje na 67 godina, izvesno ne doprinose stranačkoj popularnosti. Sa druge strane, Bekovo uveravanje da će posle sledećih izbora, od 2009. godine, sve krenuti nabolje – u slučaju izborne pobede, naravno, podstiče još veće sumnje i podozrenja: "Kako bi Bek mogao da vlada u jednoj hipotetičkoj trojnoj koaliciji, sa zelenima i liberalima, ako ne levo liberalno, pita se, prema statistici, 42 odsto članova SPD-a.
Ovakav razvoj situacije, uzgred, potvrđuje ispravnost hipoteze koju je današnji predsednik Austrije socijaldemokrata Hajnc Fišer svojevremeno pojasnio u intervjuu za "Politiku": "Levi liberalizam bio je i ostaće pogrdni naziv za socijaldemokrate koji zapostavljaju tradicionalna učenja... Ako, međutim, ta bolest građanske levice pređe iz autentičnog rasadnika na kontinent, iz Britanije u Evropu, postaće opšte prihvatljiv pojam, na uštrb onih koji žive od svog rada." Bilo je to u proleće 1998. godine, pre nego što je Gerhard Šreder počeo da se ugleda na Entonija Blera.